Pojedinci su napunili džepove, a narod u Istri nije dobio ništa

Istarski političar i bivši diplomat Dino Debeljuh jedinstvena je osoba u svijetu domaće politike. Miran i staložen, bira riječi i traži pozitivu i u temama gdje je nema, što ne znači da nije kritičan prema prilikama koje ga okružuju. U razgovoru o životu u Istri, regiji čiju demokratičnost, multikulturalnost i toleranciju mnogi često preuveličavaju, Debeljuh jasno govori o korupciji, nesposobnima u lokalnoj vlasti i zloupotrebama političke moći, piše Dubravko Grakalić za portal Lupiga. 

O svemu tome Debeljuh mnogo zna - jedan je od osnivača Istarskog demokratskog sabora, saborski zastupnik u tri mandata i nekadašnji ambasador u Indiji. Prije "indijske faze" bio je i učitelj joge i tehnika disanja, a po odlasku iz stranke i iz politike postao je borac protiv korupcije. Napisao je knjigu "Opljačkani smo, što sad?" - što je pitanje na koje nema odgovora.

Debeljuh danas živi u okolici Umaga, nije u aktivnoj politici, ali ne izbjegava na sebi svojstveni način kritizirati one koji trče za funkcijama.

Istra se u javnom životu često spominje kao nekakva iznimka u Hrvatskoj, kao najrazvijenija, multikulturna, tolerantna regija za život.

- Kako se, po Vašem mišljenju, živi u Istri, bolje ili jednako kao drugdje u državi?

- Vrlo je teško odgovoriti na Vaše pitanje, jer je život ustvari vrlo kompleksan, sastoji se od mnogih različitih segmenata, a odgovori na pitanja ovise od ugla iz kojega se gleda na pojedine situacije.

- Pa, kako izgleda lijepa slika Istre?

- Netko tko je sklon optimizmu, poput mene, i usmjerava svoju pažnju na pozitivne događaje, na sve dobro i lijepo u Istri, odgovoriti će Vam da se u Istri živi fantastično. Istra pruža sve uvjete ljudskim bićima koji u njoj obitavaju da žive lijepi život. Prošao sam mnogo svijeta, živio u vrlo različitim uvjetima življenja, kao na primjer u jednom od najzagađenijih gradova u svijetu, New Delhiju. Sjetio sam se kako mi je tada proletila misao da bih volio da građani Istre samo mjesec dana provedu u Delhiju, pa bi pri povratku doma spoznali koliku su sreću imali, roditi se i živjeti u Istri. Što će vam svi novci ovog svijeta, ukoliko ste prisiljeni živjeti u kraju u kojemu je voda zagađena, zrak zagađen, samo dva godišnja doba, monsuni, temperature do 50 stupnjeva, kuće imućnijih ograđene visokim zidovima, s čuvarima ispred zgrade ... Kad to doživite, onda Istru možete doista doživljavati kao raj na zemlji.

- A druga strana, nije sve tako zeleno?

- Na dio vašeg pitanja mogu odgovoriti da što se tiče one druge strane života, Istra se ne razlikuje od ostatka Hrvatske. Mislim ovdje na onu stranu života koja je svakodnevno prisutna - to je okruženje vezano za društveni dio, standard koji je vezan ne samo uz novac, već i za usluge koje putem poreza svi plaćamo, te koje su prečesto manjkave. Korupcija je nažalost i u Istri sve prisutnija i vidljivija, opipljiva je sve više i više. Korupcija znači nepravednost. Sve su češće prisutni slučajevi gdje je sve vidljivije da u “borbi” za pravdu, na svim nivoima, stradavaju pošteni, a nepošteni “trljaju ruke”, došli su na svoje, prolaze mnogo bolje, naravno, na račun poštenih. Živimo u društvu u kojemu institucije koje plaćamo da štite poštene, vrlo često pogoduju prevarantima, lopovima i svima onima koji se bogate na račun većine poštenih. Od državnog do lokalnog nivoa.

Gdje Vi osobno vidite primjere korupcije i nepoštenja?

- Kada prošećem našom, potencijalno predivnom obalom, a činim to često, srce me boli gledajući u što se pretvaraju poljoprivredna zemljišta i šume. Srce me boli gledati rezultate nepoštivanja naše kulture, od strane “turista/poljoprivrednika” koji nam Istru pretvaraju u smetlište. Nasipavaju šljunkom čestice do njihovih kamp prikolica, mobilnih kućica, drvenih baraka, ograđenih negdje žičanom ogradom, negdje betonom, trstikom, daskama, svim i svačim. Zasade nekoliko voćaka, naprave bušotinu za zalijevanje i HEP im daje struju. Imate u pojedinim općinama - to su javne tajne - osobe kojima se trebate obratiti da vam “srede” dobivanje struje, vode i ostalo potrebno. A mi, domicilni, koji želimo raditi sve po zakonu, i imamo sve uvjete za dobivanje struje, vode, ne dolazimo na red i to samo zato jer ne želimo biti dio korupcijske mreže, gdje svatko dobiva svoj dio.

- Istra više nije „sirotica”, kao prije 60-70 godina, ali da li je „bogatašica” – prosječna plaća u Istarskoj županiji manja je od državnog prosjeka, srušeni su neki industrijski divovi poput Uljanika, izgleda da je sve ostalo na turizmu?

- Odgovorit ću vam na pitanje počevši od 1990. godine, kad je BDP Istre bio 30 posto veći od BDP-a Hrvatske i samo nešto manji od Slovenije. Da, dobro ste primijetili, danas su plaće u Istri manje od prosjeka u Hrvatskoj, ali to tako nije bilo prije 1990. godine. Samo ova dva podatka govore vam što se u Istri dogodilo u ovih tridesetak godina. Gotovo da je svaki komentar suvišan.

- Što se dogodilo u tih tridesetak godina demokracije i kapitalizma?

- Mogu navesti još nekoliko bitnih stvari, vezano za standard i imovinu građana Istre. Vjerujem da će doći dan kada će mnogi progledati i tada ustanoviti da smo mi, građani Istre, pa i cijele Hrvatske, doslovce opljačkani. Dovoljno je sjetiti se čiji su bili kompleksi hotela na puljštini, rovinjštini, poreštini, bujštini? Čiji su bili Uljanik, Pazinka, Digitron, Feroplast, Prvomajska, Neon, Istarska banka, PIK-ovi, Agrolaguna i stotine drugih firmi koje su do te 1990. godine uglavnom pozitivno poslovale i imali ogromnu imovinu i prihode. Govorimo o imovini čija se vrijednost mjeri u desecima milijardi eura. Sve je to bilo naše, nas građana Istre, posebice zaposlenih u svim tim poslovnim subjektima. Opravdano se danas možemo pitati gdje su završili novci od svih tih prodanih hotela i firmi? Koliko je od tih novaca ostalo u Istri? U što su uloženi? Odgovor je poznat, osim nekoliko “sposobnih" pojedinaca koji su dobrano napunili “džepove”, narod nije dobio ništa.

Cijeli intervju pričitajte ovdje.