Za dom spremni, ali za Dom hrvatskih branitelja baš i ne

U Puli postoji jedna veličanstvena zgrada koja je preživjela Austro-Ugarsku, Italiju, Jugoslaviju i dva svjetska rata. Nije, međutim, sasvim sigurno da će preživjeti hrvatsku državu. Barem ne u ovakvom stanju.

Riječ je, naravno, o Domu hrvatskih branitelja, nekadašnjem Mornaričkom kasinu, jednom od najljepših pulskih zdanja. Palači koju su Austrijanci gradili za svoje časnike, potom ju koristili Talijani kao Palazzo del Governo (Vladina palača), pa je u Jugoslaviji to bio Dom JNA, a koju je moderna Hrvatska, čini se, odlučila pretvoriti u svojevrsni muzej neodržavanja. Krov prokišnjava, žbuka otpada, prozori su dotrajali, toaleti povremeno neupotrebljivi, a u apartmanima se gostima nude tuševi koji bi teško dobili i pola zvijezdice.

Za vrijeme prošlogodišnjeg Sajma knjige u velebnom su holu stajale kante za skupljanje kišnice. Nije to baš prizor dostojan nekadašnjeg austrougarskog sjaja, ali ima nešto autentično hrvatsko u tome da se stoljetni problem prokišnjavanja rješava plastičnom kantom.

I baš ovih dana, dok Dom hrvatskih branitelja nastavlja svoju polaganu kapitulaciju pred vlagom i državnom nebrigom, jedna je braniteljska udruga u Puli pronašla neprijatelja kojeg valja zaustaviti. Momčila Bajagića Bajagu.

Važno je pritom naglasiti da je riječ o Istarskoj udruzi dragovoljaca Domovinskog rata, a ne o svim pulskim braniteljima. Druge braniteljske udruge u gradu nisu se javno pridružile njihovu zahtjevu. Nisu, dakle, branitelji Pule kolektivno krenuli u rat protiv novogodišnjeg koncerta, premda se takav dojam lako mogao steći.

Predstavnici spomenute udruge održali su konferenciju za novinare i zatražili od gradonačelnika Peđe Grbina da odustane od Bajagina nastupa na Forumu. Doduše, kažu da nemaju ništa protiv njegovih komercijalnih koncerata. Problem nastaje kada ga plaća Grad. Ispada tako da je Bajaga sasvim prihvatljiv dok mu honorar dolazi iz privatnog džepa, ali postaje problematičan čim novac prođe kroz gradsku blagajnu.

Ima svatko pravo na svoje mišljenje, pa tako i ova udruga. Ali teško se oteti dojmu da bi Pula imala mnogo više koristi kada bi se barem dio te borbenosti usmjerio prema institucijama koje su zadužene za Dom hrvatskih branitelja. Prema državi, Ministarstvu obrane i državnoj tvrtki Pleter, koja upravlja tim vrijednim zdanjem.

A Pleter je priča za sebe. Državna tvrtka osnovana u Sanaderovo vrijeme, godinama prozivana zbog povlaštenog položaja i poslovanja s državom, uspjela je u Puli pokazati neobičan talent: upravljati reprezentativnom palačom tako da ona iz godine u godinu izgleda sve manje reprezentativno. Bilo je i konkretnih nepravilnosti. Još 2016. konzervatori su morali zaustavljati radove na asfaltiranju dvorišta jer Pleter prethodno nije pribavio potrebno odobrenje. Pritom je kamion izvođača srušio povijesni kameni stup na ulazu, a pokušaj popravka bio je toliko nespretan da je slučaj završio prijavom nadležnoj inspekciji.

Zanimljivo je bilo i nedavno kada smo pisali o ozbiljnim malverzacijama tadašnjih zaposlenika Pletera u okviru organizacija vjenčanja.

I tako dolazimo do zanimljivog hrvatskog paradoksa. Sve ono što je u Puli izgrađeno prije devedesetih, od austrougarskih palača do nekadašnjih vojnih objekata, kao da je prepušteno čekanju boljih vremena. Nije DHB usamljen, ima još primjera, to je već obrazac. Posebno kada je vlasnik država. U Zagrebu se voli govoriti o nacionalnoj imovini, povijesnoj baštini i domoljublju, ali kada tu istu imovinu treba održavati, domoljublje iznenada postaje prilično štedljivo.

Bilo bi zato lijepo vidjeti da se predstavnici spomenute udruge jednom okupe ispred Doma hrvatskih branitelja, pozovu novinare i jednako odlučno zatraže od ministra obrane Ivana Anušića da napokon učini nešto za zgradu koja nosi njihovo ime. Da zatraže račune, rokove i odgovornost. Da pokažu kako im je doista stalo do doma, a ne samo do toga tko će pjevati na gradskom trgu.

Jer Bajaga će, sviđalo se to nekome ili ne, otpjevati svoje pjesme i otići. Puležanima on, barem prema našoj anketi, nimalo ne smeta. Krov Doma hrvatskih branitelja ostat će ondje gdje jest. I nastaviti prokišnjavati.

Za dom se, očito, spremno izlazi pred mikrofone. Za Dom hrvatskih branitelja ipak se nije baš toliko spremno.