Umag u očekivanju presude: Što nakon arbitraže?

Plaže oko Umaga ljeti su mravinjaci. Tako će turisti, u potrazi za slobodnim komadom tla, prostrijeti ručnike tik uz cestu, polažući vjeru u zaštitnu ogradu da zaustavi automobil previše revnog vozača koji bi u nizu oštrih zavoja mogao izgubiti nadzor. Ručnicima će prekriti i ostatke drevnoga kaštela Sipar, da bi brzo umaknuli pred plimom koja taj prud pretvara u otok, piše Večernji list.

No znalci su oduvijek imali svoja utočišta. Jedno od njih je i Crveni vrh, Monte Rosso, turističko naselje preko puta Savudrije, na hrvatskoj obali “ugriza” mora u kopno koje nosi naziv Piranski zaljev. Ili pak Savudrijska vala. Obala je tamo divlja, jer more nagriza stijene i ispire tlo. Prirodnih plaža u starom dijelu mjesta, odijeljenog od onog na kojemu je podignut luksuzni hotelski kompleks, gotovo da i nema. Nekada je dio naselja bio u vlasništvu Slovenskih željeznica, a i sada je slovenska oaza. U prvom redu iznad mora niz je kućica za odmor. Kako bi vlasnici stigli do mora, sagradili su stube od svojih kuća do mora, a potom i “svoje” molove te ogradili zemljište tako da im je gotovo nemoguće prići s kopna. Naravno da tamo nema gužve, more je čisto, a pogled jedinstven, piše Večernji list.

Na jednoj su se strani smjestile solane u Sečovlju s poljima za isušivanje mora i ostacima kuća kamo su za berbe soli iz unutrašnjosti dolazile živjeti cijele obitelji. Pogled se s druge strane zaustavlja na Piranu. Ispod zvonika crkve sv. Jurja naslagale su se kuće raznobojnih fasada. Na vrhu poluotoka stoji kompleks koji je, na razne načine, branio grad. Za duhovno se brinula crkva sv. Marije od Zdravlja, za pomorce svjetionik, dok su topovi u kružnoj kuli, rondeli, u nestalnim vremenima štitili grad. Nestalna vremena opet su pred vratima za more između Crvenog vrha i Pirana. Kad u četvrtak predsjednik Arbitražnog suda u slučaju razgraničenja Hrvatske i Slovenije i predsjednik suda Guillaume pročita presudu, ma kakva ona bila, i bez obzira na to što je Hrvatska ne priznaje, počinje neizvjesnost, piše Večernji list.

Nitko ne zna što će se događati, ni na terenu, ni na političkoj razini, ni na razini međunarodnog prava. Države će imati na oku jedna drugu čekajući tko će – bude li uopće – povući prvi potez. Obje se države diplomatski i logistički pripremaju za objavu – postoje akcijski planovi, u vladama su ministri dobili zaduženja da se pripreme, no o tome nitko ne želi javno govoriti – jer dvije države ostaju ukopane u suprotne stavove, piše Večernji list.