Otkrivaju li posljednje sekunde leta sa spiralnim poniranjem lanac događaja koji je doveo do katastrofe?

Teška zrakoplovna nesreća kod Medulina, u kojoj je prema prvim informacijama smrtno stradalo više osoba, ponovno je otvorila pitanje sigurnosti u segmentu generalne avijacije. Dok istražitelji tek počinju utvrđivati okolnosti tragedije, među najvažnijim informacijama koje su se pojavile neposredno nakon nesreće nalaze se izjave očevidaca prema kojima je zrakoplov neposredno prije udara navodno ušao u spiralno poniranje, piše prometni stručnjak i urednik Autoportala dr. sc. Željko Marušić.

Ako se takvi navodi pokažu točnima, riječ je o obrascu koji se u zrakoplovnim nesrećama vrlo često povezuje s gubitkom kontrole nad letjelicom. Spiralno poniranje jedno je od najopasnijih stanja u kojem se zrakoplov može naći na maloj visini jer se tijekom takvog manevra istodobno povećavaju brzina, opterećenja konstrukcije i brzina gubitka visine. Za razliku od klasičnog kovita, kod spiralnog poniranja zrakoplov najčešće ostaje aerodinamički upravljiv, ali se nalazi u strmom zaokretu prema tlu.

Ako pilot ne prepozna situaciju na vrijeme ili nema dovoljno visine za oporavak, posljedice su gotovo uvijek katastrofalne. Upravo zato jedan od ključnih zadataka istrage bit će utvrditi kako je zrakoplov uopće dospio u takav režim leta.

Što najčešće prethodi spiralnom poniranju malog zrakoplova?

U generalnoj avijaciji spiralno poniranje rijetko nastaje bez prethodnog događaja. Najčešće mu prethodi određeni poremećaj u letu – tehnički problem, gubitak prostorne orijentacije, pogrešna procjena brzine, pokušaj korekcije putanje na maloj visini ili iznenadna reakcija na neočekivanu situaciju. Kod manjih zrakoplova posebno su kritične posljednje minute leta kada pilot raspolaže s najmanje vremena za reakciju i najmanjom sigurnosnom rezervom visine.

Ako se tijekom prilaza ili manevriranja u blizini aerodroma pojavi potreba za naglom promjenom smjera leta, a brzina pritom padne ispod optimalne vrijednosti, može doći do narušavanja stabilnosti leta. U pokušaju ispravljanja situacije zrakoplov ponekad ulazi u sve strmiji zaokret koji se može razviti u nekontrolirano spiralno poniranje. Na visinama od svega nekoliko stotina metara prostora za oporavak često jednostavno nema dovoljno.

Početak sezone letenja nosi dodatne rizike

Nesreća se dogodila u razdoblju kada brojni sportski i privatni zrakoplovi nakon zimskih mjeseci ponovno ulaze u intenzivniju uporabu. Upravo početak letačke sezone sigurnosne organizacije godinama smatraju jednim od osjetljivijih dijelova godine. Tijekom zime mnogi privatni piloti ostvaruju znatno manji broj sati naleta nego tijekom proljeća i ljeta, što može dovesti do gubitka dijela operativne rutine.

Takav pad uvježbanosti ne znači da pilot zaboravlja letjeti, ali može utjecati na brzinu donošenja odluka, procjenu udaljenosti, održavanje optimalne brzine tijekom zaokreta te prepoznavanje situacija koje se razvijaju prema kritičnim granicama leta. Upravo su faze prilaza, zaokreta i slijetanja one u kojima se posljedice smanjene rutine najčešće manifestiraju.

Ostatak teksta možete pročitati ovdje.