Foto Iva pomela sve muškarce na turniru u briškuli: 'Pošla san zgubiti uru, a ostala cilu noć...'

Žena pobijedila na jakom turniru u briškuli! I to u Barbanu, „tvrdoj“ sredini, gdje se i nogometni klub nekad zvao – Momak. Šašav podvig, nema što.

Junakinja priče je Iva Verbanac, 24-godišnja Barbanka. U tandemu s prijateljem Markom Mandarićem iz Splita, među rekordnih 78 parova, stigla je do finala kartaškog natjecanja povodom 50. Trke na prstenac. A ondje su dogovorno – jer igralo se cijelu noć – podijelili zlatnu medalju i nagrade s ocem i sinom Babić, Vladimirom i Edom iz Poreča.

Ivi je to bio prvi turnir uopće. Prvi pa muški, zezamo je.

„Pošli smo zgubiti uru vrimena, zabaviti se, a eko kako je finilo. Sami sebe smo šokirali“, smije se. „Igrali smo od 9 navečer do 6 ujutro, nis više kapila ča se dešava i je li moguće da ćemo stvarno pobijediti“.

S Markom je „zaradila“ polovicu junca, pršut i sir. Lijep poklon za godišnji odmor koji provodi u Istri – netom je završila studij biologije u njemačkom Heidelbergu, a tamo je čeka i doktorat.

Pored takvih dosega, neugodno nam je citirati onu devizu majstora da je u kartama samo četvrtina znanje, a ostalo puka sreća…

„Ha, ha. Imali smo, istina, dobre karte, nevjerojatno nas je hodilo u svakoj partidi. Ča god je Marko zva, ja san hitila. Ali moraš znati bar neke osnovne finte. A valja, vrag će ga znati, srića prati one ki ne žele toliko pobjedu“, kroz šalu će Iva.

'Stari jaši' padali k'o kruške

Nije valjda da pored sreće u kartama izostaje ona u ljubavi, bezobrazno provociramo.

„To ćemo viti još…“, diplomatski uzvraća.

Većina promatrača u šatoru crkvenog dvorišta sa simpatijama je gledala kako Iva bez beda uvaljuje komplekse „starim jašima“, koji su padali k'o zrele kruške. No, bilo je, naravno, i zajedljivih komentara.

„Kad smo igrali s onim jačima, čulo se: Ma, ča ženska ćete pobijediti! Nismo to badali, gledali smo svoje i pošli naprid. Inače, zbrojila san četiri žene na turniru“, ističe naša djevojka, jača od arša i trice zajedno.

Karte, priznaje, ne igra često. Osnovama briškule i trešete nju i sestru Anu naučili su nono, pok. Avelino, i tata Tino. 

„Drago mi je da znan briškulu, to je naša tradicija. Zato su i ovakovi turniri hvalevrijedni. Volin reći: tradiciju poštivan, a predrasude razbijan. I posebno fala ujcu Elvisu ki me je bodrija do zore“, sa stilom zaključuje Iva.

Osjetno je vezana za zavičaj - nakon školovanja planira se vratiti doma. Prije toga, nastojat će „k litu“ braniti titulu na turniru. 

Ferije će, kako-tako, naštimati za kraj kolovoza, jer Trka na prstenac njoj je, priznaje – veća od Božića…