Kad mi na fešti kažu koliko dođu ćevapi i bira - ma ni da me dirne: 'Daj zaokruži na 20!'

Svake sezone ista priča s tim poskupljenjima. Svi gunđaju i svi su vani — kafić, fešta, festival, svejedno.

Kad ti na onom prvomajskom Krafifestu u Kršanu — visibaba fešti, vjesniku za ljetne dane — serviraju ćevape i piće za 14 eura, skoro bi, od jada, rekao "daj zaokruži na 20". Znaš da će sezona biti masna. Na koncertu ćeš pivo plaćati pet, a gin-tonic u plastičnoj čaši sedam. Živjeli!

Odmah pozdraviš konobaricu u kafiću i počinješ štedjeti za zabave koje se ne propuštaju.

Ali ima i jedna dobra stvar s tim poskupljenjima.

Prije si, kao zadnje spadalo, stalno gunđao. A sad, iskusan, na kupanju u Rapcu mrtav-hladan naručiš biru za 5,50. Ni da te dirne. Zaokruži na šest, kažeš konobarici.

Bira se nikad ljepše zapjeni — valjda jer ne brojiš cente, nego furaš ultraoptimizam — digneš noge i gledaš najljepše plaže na svijetu. Evo, možeš pljucnut u more. 'Ko to more platit?

Samo ti, tako pametan, misliš si...

Tješiš se: ako na pučkom veselju nešto može koštati najmanje četiri, onda ovdje — u ovom raju — smije i mrvu više. Tamo plastika i znojni konobar, ovdje čaša po zadnjoj modi i ljubazna kelnerica kakve se više ne proizvode.

A ti, ti uvijek možeš otići, recimo, u Koromačno.

Tamo, velika Žuja stoji 2,40, a hamburger 3,80. Čini ti se kao flashback u doba kad je hit bio "Rhythm of the Night" od Corone.

More jednako lijepo, pogled nešto drukčiji — na cementaru. Pred nosom ti zadimi — onako pravo crno — stari, ruzinavi brod. Ekipa u baru se malko začudi, ali dežurni sveznadar ima odgovor.

"Izgleda da je neki ćepo sipu", kaže on, već izjutra pomalo veseo.

"Ili nisu izabrali papu. Nešto od tega je...", dobaci drugi.

Počastiš ih za taj biser, kakav u Rapcu nećeš čuti. Pa nazdravite dobrim cijenama i prošlom stoljeću. Kad si mogao okrenut' turu za cijeli kafić.

Bez da te dirne.