Huso je jači i od Googlea! Pitajte ga bilo što, on je hodajuća enciklopedija i dobra duša

Zasigurno poznajete barem jednoga koji će i usred noći izrecitirati sastav Dinama iz '82. ili Rijeke '84. No, postoje i sportski zanesenjaci koji su ipak razina iznad.

Ti ne pamte samo jedanaestoricu, nego i rezervne igrače, suce, stadione, pa čak i temperaturu zraka na dan utakmice. Najradije biste im i sami stavili toplomjer pod mišku kad krenu tako sipati podatke kao iz šuba, a vi zaboravili što ste jučer marendali.

Jednog takvog veseljaka pronašli smo upravo na Čepljonskom kupu, malonogometnoj i pučkoj fešti, koju za Tijelovo prirede mještani Čepića u općini Kršan.

Duša navijača

S dušom navijača i slonovskim pamćenjem, Huso Mujanović (52) prava je hodajuća sportska enciklopedija.

„Van Basten, Van Tiggelen...“, započinje svojoj ekipi koja odmara u hladovini diktirati sastav Nizozemske iz finala Eura '88.

„Završilo je pobjedom 'tulipana' 2:0 protiv SSSR-a, a Marco van Basten, moj idol, iz mrtvog kuta zabio je u 54. minuti velikom Rinatu Dasajevu najljepši gol u povijesti. A znaš tko je sudio? Francuz Michel Vautrot“, recitira Huso sve kao pjesmicu, bez zadrške.

Iako radi kao pogrebnik u labinskom komunalnom poduzeću 1. maj i poznat je kao posvećeni bajker, ono po čemu ga svi znaju jest da je – sportski Dean Kotiga.

Dovoljan mu je najmanji mamac da krene u svoj solo prodor. Ovaj put „upecao“ ga je i na nabrajanje natjerao prijatelj Adriano Vidak, navijač Milana.

Huso je pak za Inter, doma za Rijeku, a nekad je bio i gorljivi Partizanovac.

Što se tiče YU-nogometa, o tome bi mogao pričati danima: imena, datume, satove, pa i najsitnije detalje.

Kao da se tek odigralo

Velike utakmice Huso pamti kao da su se netom odigrale.

„Polufinale Kupa UEFA '85., Željo – Videoton. Bio je 24. travanj, srijeda. Željo je vodio 2:0 do dvije minute pred kraj. Golove su dali Edin Bahtić u 5. i Edin Ćurić u 72., a onda József Csuhay - pazi, bek! - smanji na 2:1. I ode sve, a Ivica Osim se hvata za glavu. U finalu su kasnije igrali Videoton i Real Madrid“.

I sam je igrao nogomet za Učku Čepić, kao bek. Danas, na turniru osam zaseoka, nastupa za ekipu Zgrada-petokatnica. Malo brani, malo je u polju, kako zatreba.

Ponosno ističe da su lani osvojili turnir, što je, kako kaže, „zbilja nešto veliko“.

Ne zaboravlja ni još jedan lokalni „grande finale“, utakmicu županijskog Kupa prije 37 godina. Juniori Učke tada su pobijedili favorizirani Rudar, koji je bio barem nekoliko liga iznad.

„Dobro se sjećam, '88., treći mjesec – 2:1! Branio je mesar Marino Dudić, a golove su dali Bobi Horvat i pokojni Vlado Vagaja. Za Rudar je zabio Zoran Milanović. Bio sam tada na klupi, ali veselje je bilo isto“, kaže veselo sugovornik.

Samovojska posebno drag

Sve to Huso priča bez nametanja i razmetanja, s pravim zadovoljstvom. Najviše voli razveseliti djecu svojih prijatelja.

„Klinci kažu: Evo ga Huso, pitajmo ga nešto! Pitajte, što vam treba, kažem... Meni ne treba Google. Kako? Jednostavno, kao da se u meni otvori neki ventil, sjetim se svega... Idem kao navođen. Kao Van Bastenov udarac“.

Memorija ga služi i na drugim poljima: pamti rođendane prijatelja, pa šalje dobre želje i bez podsjetnika.

A i on sam, otkriva nam za kraj, ima jednu želju.

„Novinar Anton Samovojska posebno mi je drag. I on u tančine zna svaku utakmicu. Da se negdje nađemo i sjednemo, kladim se da bi to potrajalo... Tko zna do kad...“, zaključuje Huso, omiljeni čepljonski lik, ne skidajući osmijeh s lica...