U Pićnu još ima ljudi koji zbog štriga donje rublje oblače naopako

Strašni zmaj je ove godine harao Pićnom i okolicom, a na 8. Legendfestu uspjelo ga je vidjeti mnoštvo djece i njihovih roditelja. Neki su im se veselili, neki su ih se bojali, neki su ih znatiželjno dodirivali, pozorno slušali priče o njima, gledali predstave…  

Festival Legendfest, koji je trajao od 26. do 28. lipnja, otvorio je na trnoplesarskom trgu u Pićnu, načelnik Općine Pićan Ivan Franković, a prigodnim riječima obratili su se još Ivor Zidarić iz Udruge Val i Vladimir Torbica, županijski pročelnik za kulturu.

Ovogodišnji Festival narodnih priča, legendi i mitova Istre bio je posvećen zmajevima, a održavao će se na kroz brojne radionice, izložbe, događaje za odrasle i djecu, predavanja, koncerte i predstave na više lokacija u Pićnu.

Zmajevima su svoj program i nastupe prilagodili svi učesnici, od uličnih svirača, glumaca do mađioničara, a posjetitelji Legendfesta su za zanimanjem pogledali velikog zmaja od slame kraj zvonika. Bilo je tu i majstora starih zanata, koji su pokazivali svoje vještine.

Od pedesetak programa dnevno svatko je od posjetitelja mogao pronaći nešto što ga je zanimalo, samo je trebalo dobro pratiti putokaze kroz starogradsku jezgru. 

Na temu pićanskih legendi i predaja iz kolegija usmene književnosti završni rad piše studentica Elis Baćac, koja je kazala: „Moj rad predstavlja sintezu svega onoga što sam o pićanskim legendama i predajama do sada istražila, i što ću do obrane rada još istražiti. Iz godine u godinu ovaj festival me potiče i inspirira da sve više otkrivam i istražujem vjerovanja Pićanštine.

Ovo istraživanje pokazuje kako je vjerovanje u štrige i more još uvijek prisutno na području Pićanštine. U Pićnu i dalje postoje ljudi koji, i dan danas, oblače donje rublje naopako štiteći se od štriga te tome uče i svoju djecu. Pićan ima status gradića legendi, a predaje i legende iz toga kraja su slabo istražene te bi u budućnosti svakako trebalo na tome poraditi. Ovim istraživanjem vidimo kako su predaje i vjerovanja u štrige sve manje poznate mlađim generacijama što govori o potrebi zapisivanja legendi i predaja kao usmeno knježevnoga blaga. To je jedini način da se sačuvaju od zaborava“, kaže Elis Baćac. (Tekst i foto: Roberto Matković)