Gastro kritičar nahvalio konobu u malom istarskom mjestu

Mala Brtonigla specifična je mikro enogastronomska prijestolnica Istre gdje je u radijusu od samo nekoliko kilometara smješteno pet-šest izvrsnih restorana i konobi, a svoje vinske podrume ovdje imaju Cattunar, Veralda, Capo i Ravalico, piše Jutarnji list.

Sezona je bijelih tartufa pa smo to iskoristili da posjetimo konobe Primizia obitelji Fernetich smještenu u samom centru, na placi. Jeli smo ovdje ranijih godina više puta, lokal je nekada više bio orijentiran na pizze (i dalje imaju vrlo dobre napoletane), a u samu Brtoniglu uvijek nam je drago doći jer je riječ o uređenom gradiću usred možda i najljepšeg dijela Istre.

Fernetichi u neposrednoj blizini, na par minuta hoda imaju i poznati fine dining restoran San Rocco s Michelinovom preporukom, smješten u istoimenom ruralnom hotelu, koji je više puta proglašavan najboljim boutique hotelom u Hrvatskoj. Koncept se može ugrubo usporediti s onim obitelji Sirk u legendarnoj La Subidi na talijanskoj strani Brda. Tamo uz fine dining restoran Al Cacciatore koji od 2007. nosi jednu Michelinovu zvjezdicu, a sebe i dalje skromno naziva trattorijom, La Subida ima i obližnju konobu Osteria La Preda s tradicionalnijom ponudom. Primizia možda nema ekstravagantno rustikalan ugođaj La Prede, ali je simpatična protuteža formalnom San Roccu, tu se ovdje pripremaju jednostavnija jela i, naravno, pizze.

Dva pozdrava iz kuhinje stigla su u obliku ukusnih malih brusketa na dobrom tijestu od pizze sa sušenim pomidorima i slanim sardonima (inćunima). Željeli smo početi s nečim vrlo klasičnim i bazičnim što oslikava kvalitetu samih namirnica ali i filozofiju kuće, pa smo naručili kombinaciju domaćih suhomesnatih narezaka i sireva. I pogodili smo, gotovo sve je bilo naprosto izvrsno. Kravlja skuta i miješani sir (od ovčjeg i kravljeg mlijeka) proizvod su susjednog OPG-a Radošević, domaći pršut, sušeni ombolo, buđola i panceta OPG-a Edi iz Šterne kod Grožnjana naprosto su se rastapali u ustima i nisu niti presuhi niti preslani, jedino nam je AZRRI-jeva salama od boškarina i crnog tartufa bila previše agresivnog okusa. Posebno je fin dodatak bio kiselkasti carpaccio od tikvica s pinjolima kojeg sami rade. Više pročitajte ovdje.