Foto 'Moja supruga Andrijana je moj najveći oslonac i potpora'
Umažanin Donat Faraguna Gnjatović nedavno se okrunio titulom državnog prvaka u dubinskom ronjenju na dah. Osvojio ju je početkom lipnja na Adriatic Freediving Trophyju na otoku Krku, u organizaciji Hrvatskog ronilačkog saveza, AIDA Hrvatske i Ronilačkog kluba Ocean iz Rijeke.
* Prezime Faraguna je s Labinštine. Kako si dospio do Umaga? Ronjenjem od Rapca? Šalim se, naravno…
- Moja nona je rođena u Lazarićima, a nono u Sv. Bortolu. Nono je radio kao rudar u Raši, ali su se sedamdesetih godina preselili u Umag, nakon ponude za posao u kamenolomu Antenal. Labinština je uvijek bila moje drugo "doma" i uvijek rado odlazim tamo, pošto veliki dio moje obitelji i prijatelja i dalje živi na tom području.
'Ronjenje na dah, ako se radi pravilno je jedan od najsigurnijih sportova'
* Sad za ozbiljno… Je li ronjenje na dah opasno? Fascinantno je sigurno, ali što ako….
- Ronjenje na dah, ako se radi pravilno je jedan od najsigurnijih sportova kojim se možete baviti, posebno u natjecateljskom obliku. Ronilac je konstantno spojen za glavnu liniju ronjenja sigurnosnom sajlom tako da i ako nešto pođe po krivu, ronilac ostaje uz liniju (uže) i sigurnosni tim ga može izvući na površinu u manje od minutu.
U svakom izronu ronioca prate tri do četiri safety divera, koji konstantno prate stanje ronioca i na prve znakove problema, pomažu roniocu izaći na površinu. Ronjenje na dah je timski sport, iako se ne čini takvim na prvu, jer se uvijek roni u grupi uz safety divera i sigurnost je veća što je tim bolji i educiraniji.
* Kako teku pripreme za svjetsko prvenstvo? Čemu se nadaš? Kako zamišljaš sudjelovanje?
- Za sada pripreme teku i bolje nego što sam mogao zamisliti. Trener mi je Vitomir Maričić, svjetski poznati ronilac na dah i trener, koji bolje i od mene samog zna moje mogućnosti. Meni je taj dio poprilično lagan, jer radim točno što on kaže, kako on kaže i sve funkcionira.
Da nema njega, ne bi bilo ni mene u ronjenju na dah, kao ni mog trenutnog rezultata. (smijeh) Također u timu su i Petar Klovar i Sanda Delija, trenutni svjetski rekorderi u dubini, tako da prilika za učenje ne fali.
Trenutno, još uvijek ronim dubine na kojima se osjećam jako ugodno, pa je tako do sada, svaki zaron bio osobni rekord na natjecanjima, a plan je do svjetskog prvenstva ići još dublje i probati maksimizirati svoje performanse sa trenutnom formom. Moj jedini cilj na svjetskom prvenstvu u rujnu na Cipru je ići što dublje, odraditi osobne rekorde u svim disciplinama i iskoristiti sve za što sam radio zadnje dvije godine.
'Pedeset posto uspjeha dugujem Vitomiru, pedeset Andrijani'
Svjetsko prvenstvo će biti financijski i organizacijski poprilično zahtjevno, tako da se nadam da će sve ići po planu. Brojka od sto metara dubine mi je na pameti od kad sam bio mali i nadam se da ću ubrzo stići do tog broja... A nakon toga i dublje. (smijeh)
* Kako tvoja supruga gleda na tvoju sportsku karijeru?
- Moja supruga, Andrijana, je moj najveći oslonac i najveća potpora. Više puta kad sam nisam mislio da će nešto biti moguće, uz njenu pomoć, ostvarilo se sve. Uvijek kad može, putuje sa mnom na natjecanja, kampove i ronjenja, tako da po sadašnjem planu, idemo svi troje zajedno na svjetsko prvenstvo. Uvijek kažem da 50 posto mog uspjeha dugujem Vitomiru, a 50 posto Andrijani. Ja sam samo boškarin, ako mi pokažeš kuda, paziš, nahraniš, drugo ide samo od sebe. (smijeh)
* Nedavno si postao otac. Je li to ljepše od ronjenja na dah?
- Da, to je posljednja novost u mom životu. Andrijana, i ja dobili smo malo čudovište zvano Viggo prije 2 i pol mjeseca i oboje nas je oborio s nogu, pozitivno govoreći. Ronjenje i očinstvo dvije su neusporedive discipline, ali mogu reći da od kad je Viggo tu, puno više pazim na sebe, ali i puno sam mirniji u svakom zaronu.
Uživam u ulozi oca i ona me samo gura da budem bolji, koncentriraniji i uporniji. A nadam se da će mi se i Viggo pridružiti u dubinama ubrzo. (smijeh)
* Što misliš da jednu novu godinu dočekaš negdje duboko ispod površine?
- Puno sam starih i novih godina proveo u moru, ali još ni jednom doček u pola noći ispod površine. Ovo je dobra ideja za budućnost, novi izazov. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman, foto: privatni album D. Faraguna Gnjatović)





