Foto Dvije gastronomske priče, vrlo različite, a istovremeno vrlo slične - jedna iz Poreča, druga iz Rovinja

Krenut ću ovim redoslijedom: prvo Poreč, onda Rovinj. Dvije gastronomske priče, vrlo različite, a istovremeno vrlo slične. Vajk zermani, ma pero dugogodišnji sezonski rivali. Ki je sve, ki je ča, si ča? San! A ti!? I ja... Ben, neka si!

A ča? „Istarska haiku“ hodija naokolo i vidija ča san vidija. Svita od judi, i tu i tamo, svuderi za isti i popiti. Blagostanje!

A sve više, i tu i tamo, fast objekata različitih gušti.

'Ancora'

Pa, na primjer, porečka mini ribarnica – fish market to go „Ancora“, što u ovom slučaju znači sidro, ali s drugim naglaskom na talijanskome može značiti i „još“. Ancora de qule bon!

Na strateškoj lokaciji smjestio se jedan atipičan objekt, ali ne i jedini takve vrste i ponude u gradu. U svojem širokom asortimanu ribe, među ostalim, nudi očišćenu i termički obrađenu ribu s prilogom po želji (blitva s krumpirom, krumpir-salata i neizostavni prženi krumpir), za van. I to, kako bi se reklo, na juštu uru, po dogovoru.

U kratkim crtama, dođeš i izabereš vrstu ribe koju želiš pojesti kao glavno jelo, odabereš garniš, platiš i dođeš podignuti naručeno. Ili ti dostave, ako nazoveš, pa ne upadneš u napast koju izaziva staklena vitrina puna morskih gušti. A ni meni ponekad nije lako izabrati!

Da li domaći kalamar u frituri ili na grilu, frigane girice na naglo, srdele na žaru s triestinom, friganu trilju, sardone... Da skratim, jer ponuda je raznovrsna, a priči ne bi bilo kraja.

Tako fino spakiranu ribu nosim kući i ne zezam se s čišćenjem, živom vatrom na kojoj bih je spekao ili pripremom u kuhinji. Pojedemo marendu, ručak ili večeru i – bom!

Nekoliko sam puta glumio porečkog turista, kakve viđam u ljetnim mjesecima, kako na klupici fino papaju svoj ručak. U miru, u hladu, vrlo blizu ribarnice, uz more, na savršenim lokacijama, sa svojim kalamarima i krumpirom. Sav sretan, turist mljacka i s osmijehom uživa u svojoj užini uz more.

Viđao sam tako mlade, ali i ozbiljnije osobe, pa i familije koje si itekako mogu priuštiti ugostiteljski objekt. Ali fast fish je u ovom slučaju odnio pobjedu!

I moje iskustvo na sličnim lokacijama bilo je fantastično! U revijalnom tonu – more i riba.

Naglasit ću da ta priča, bilo uz more ili kod kuće, i nije bila tako jeftina, ali prija. Riba košta i, nažalost, nije za svakoga.

Prisjećam se tako jednog sličnog, kultnog objekta u samom centru Zagreba, „Kod Mimice“, gdje se odlazilo na girice za malo novca. Riblji gablec. Lijepa sjećanja!

I tako ovaj fish market vrlo lijepo posluje već nekoliko godina, bez ijednog stola ili stolice. Ja se i dalje, s vremena na vrijeme, vraćam i koristim njihovu uslugu. Guštam u svježe pripremljenoj ribi u fast režiji.

Vrlo slične prizore zamijetio sam ljetos na rovinjskoj Valdibori, uz more, prema tržnici, ali sa znatno manje hlada.

Goste koji biraju (slično jedu i kući) i kušaju naš street food, koji polako preuzima glavnu ulogu među širokim masama na našim prostorima, kako na moru tako i na kopnu. Ponajprije zbog isplativosti, kako gostima tako i ugostiteljima, poglavito u ljetnim mjesecima.

Gastronomska ponuda u oba grada zaista je za svakoga i za svačiji novčanik.

Ali dalo se primijetiti kako turisti, a i naši ljudi, toga dana jedu nešto fino, hrskavo, mirisno te interesantno zapakirano!?

Brzo sam saznao o čemu je riječ, upitavši baš jednog rovinjskog gosta.

'Delziata'

Do ne tako davnih vremena, jedna pomalo mirnija ulica Vladimira Švalbe u Rovinju nije mogla ni zamisliti da će imati takvu ponudu kakvu ima danas.

Prisjećam se nekih vremena kada je upravo u toj ulici živio moj bratić Zlatko, kod kojega sam prvi put kušao domaću pizzu s jajem koje se zapeklo uz ostale namirnice.

A danas se u toj istoj ulici smjestila „Deliziata“, koja nudi schiacciatu.

Ća je to, će se pitati judi?

E, to vam je, u prvom planu, vrsta focaccie ili, po domaće, spljoštena pečenica (nekada siromašno jelo), podrijetlom iz Toskane, koja se nudi u nekoliko izvedenica.

Pa tako možete kušati Bellu, iliti lipu, Deliziatu, ča bi bilo očarana, Fuoco, iliti vatrena, Gustosu, svi znaju – guštoža, i Diversu – različita.

Ja sam ih kušao sve, ali na klupici spod Fume, koja je na tren oka, najviše mi je prijala „Bella“ s mortadelom, stracciatellom (svježim, kremastim kravljim sirom vrhunske kvalitete), kremom i komadićima pistacija.

„Deliziata“ mi je pak prijala na tržnici, pokraj koje sam našao malo hlada uz more, ali s pogledom na Fumu i otočić Figarolu.

Njezin sastav: topla focaccia, kuhana šunka, mozzarella fior di latte, svježa rajčica, rukola, pesto genovese i aceto crema.

A ča reći? Treba probati finu, toplu schiacciatu, još ovo kratko vrijeme dok su otvoreni, te si složiti sličnu avanturu ako se nađete u Rovinju.

I to ako vam nisu potrebni stol i stolica, već si sami režirate na kojoj ćete lokaciji guštati.

Vjerujem da sam vam dao dvije fast gourmet adrese za lijepoga jesenskog dana uz more, bez previše šušura, na klupici kraj mora, uz odličan gušt.

U slast!

Galerija (11)