Sve je upućivalo na turističku prijevaru, a kad ono, spektakl

U svaki restoran odlazite s određenim očekivanjima. To najčešće ovisi o tome kako se restoran prezentira u javnosti – od društvenih mreža, web stranice, pa do prvog dojma koji restoran ostavlja kad uđete u njega. Sve nabrojano nije nam ulijevalo nikakvu nadu da ćemo u novigradskom restoranu Tri Palme išta dobro pojesti. Web stranica ne postoji, zadnji post na Instagramu je objavljen prije nekoliko godina, a eksterijer s parkinga restorana izgleda kao da mu nedostaju samo ogromne slike hrane za potpuni doživljaj turističke prevare, piše Kult plave kamenice s kojeg prenosimo dio recenzije.

Na kraju je ambijent Tri Palme bio sasvim simpatičan, s nekim detaljima koji popravljaju dojam. Očekivanja su nam zaista bila ekstremno niska. Tri Palme ih je korak po korak počeo podizati i iznenađujuće uspješno opovrgnuo našu pretpostavku da smo u još jednom restoranu u kojemu se hrane ne baš zahtjevni turisti.

Prvo nas je dočekao izninmo ugodan konobar, a čini nam se kako je gospodin i vlasnik cijelog lokala. Kako smo, i to sami priznajemo, bili doista neodlučni oko hrane, sve naše probleme gospodin je riješio s lakoćom i strpljenjem uz pristojno popunjen restoran. Nije bilo butelje vina koje smo htjeli pa se ispričao i ponudio ostale koje trenutno imaju.

Međutim, našu glavnu neodlučnost oko hrane riješio je efektnim potezom tako da nam je za stolom pokazao ogromne žive kvarnerske škampe koje imaju u restoranu. Kvarnerskim škampima naravno nismo mogli odoljeti pa smo uzeli dvije porcije, jednu sa žara i jednu buzaru.

I tu kreće jedan pravi mali spektakl. Konobar nam je iskreno rekao koja je pašta kupovna a koja domaća, što je i više nego pohvalno. Škampi su bili ili veliki ili ogromni, veličine cijele šake. Riječ je naravno o prvorazrednoj namirnici koja u dobrim rukama prelazi u hedonističku kuhinju.

Kuhinja neočekivano dobro zna sa škampima pa smo dobili uglavnom fanastične komade idealno pečene, tek jedan ili dva provela su više vremena na termičkoj obradi od poželjne. Škampi sa žara su imali onu zamamnu kompleksnost slatkoće i dima, a škampi u buzari nisu apsolutno nimalo zaostajali, napisao je Kult plave kamenice.