'Fiorentina s ajvarom? Kome je takva ideja pala napamet?'

Po dolasku u More prvo što smo primijetili je da skoro svaki stol ima neki niskobudžetni kečap pun šećera i Zvijezdinu majonezu. Okej, pomislili smo, ima dosta djece pa možda gosti traže. Međutim, osoblje donosi ove drugorazredne kondimente gotovo svima. Ne i nama, ali… piše Luka Peranić za Kult plave kamenice s kojeg prenosimo dio recenzije ovog restorana u Lovrečici kod Umaga.

Za glavno jelo naručili smo fiorentinu jer nam se činila najzanimljivija. More je poznato i po svježoj ribi. Fiorentina je na stol stigla na metalnom ovalu kao iz prošlog stoljeća, s kupovnim ajvarom i lukom. Ajvar je definitivno umak za roštilj poput ćevapčića ili kobasica. Dobiti ajvar i luk uz navodno vrlo dobar komad mesa koji je proveo više od 45 dana u ageru kako piše na jelovniku, jedna je od većih gluposti koje smo vidjeli u restoranskom poslu. Zaista ne znamo kome je takva ideja pala napamet.

Sama fiorentina je bila grozna. Imali smo osjećaj da ni sekunde nije provela na grilu već je neko vrijeme provodila na tavici na nepropisnoj temperaturi. Mjestimice su komadi mesa bili presušeni, mjestimice nedovoljno pečeni pa je tako meso doživjelo debakl. Šteta navodnog vremena provedenog u ageru i cijele energije potrošene na ovakav finalni proizvod.

Ostatak sad već smiješnog ovala nije bio ništa bolji. Kupovni krumpirići plivali su u masnoći, nejestivo gnjecavi, a povrće sa žara, klasična paprika i tikvice, potpuno nezanimljivi. Na jelovniku nema ni tragova sezonalnosti ili ikakvog truda oko ponude. Stvar je jednostavna. Turista ima, turisti će doći, pojesti, otići i vjerojatno se više nikad neće vratiti pa se ni ne treba previše truditi. Na parkiralištu, recimo, nismo vidjeli nijednu lokalnu tablicu. Najbolji dio posjeta Moru je zaista korektan istarski pršut, napisao je Peranić za Kult plave kamenice.