Maturanti ugašene bujske škole na fešti sa suprugama i harmonikašem

Maturanti Škole učenika u privredi Buje generacija 1967. i 1968. godine sa svojim suprugama 21. travnja okupili su se u Labinu kako bi obilježili obljetnicu mature.

Radi se o već tradicionalnom okupljanju, koje je započelo 2015. godine okupljanjem u povodu početka školovanja za što je zaslužan Serđo Kocijančić iz Umaga, koji je u školi izučio zanat stolara.

„Mi, koji smo školovanje počeli 1965. godine, bili smo posljednja generacija koje je maturirala u Bujama jer se škola ugasila. Posljednja generacija koja je počela školovanje maturirala je većinom u Rijeci“, ispričao nam je.

U starogradskoj bujskoj jezgri do sredine 60-ih godina djelovala su dva đačka doma, za gimnazijalce i za učenike u privredi. Tih dana rado se sjeća Serđo Mikuljan iz Labina, generacija maturanata 1967. godine, koji je izučio zanat ličioca.

„U tri godine boravili smo po šest mjeseci u Bujama jer nakon šest mjeseci smo imali po šest mjeseci prakse. Vikendom se išlo kući, ali u tih šest mjeseci ja sam kući bio možda dva puta“, rekao nam je Mikuljan, koji je ove godine bio domaćin i organizator susreta, ali i jedini Labinjan na susretu.

Svi su učenici imali ugovor s nekim poduzećem, a osim šest mjeseci prakse, na praksu se išlo i dva puta tjedno tijekom školovanja. Takav sustav je bio vrlo privlačan, pa su učenici osim iz svih istarskih gradova, dolazili i s Hvara. Umirovljeni zidar Vjeko Bracanović dva je dana putovao da bi s Hvara došao na susret s prijateljima.          

U Hvaru smo imali poduzeće koje se zvalo Zanatsko poduzeće, a okupljalo je zidare, automehaničare i stolare. U Splitu je škola bila jedan dan predavanja, drugi dan praksa, pa je trebalo stalno živjeti u Splitu. Ovako im je bilo zgodnije, pa su nas poslali u Buje, automehaničari su išli u Rovinj, a stolari u Novi Vinodolski“, ispričao nam je.

Osim za stolare, ličioce, zidare i automehaničare u toj su se generaciji obrazovali i tesari. (Tekst i foto: Robi Selan)