Razgovarali smo s pazinskom učiteljicom Martinom Šajinom Ivetić

"Pisanje i čitanje nas čine boljima i pokazuju put u visine", kaže učiteljica Martina Šajina Ivetić koja već dugi niz godina u pazinskoj Osnovnoj školi Vladimira Nazora prenaša ljubav prema hrvatskom jeziku i književnosti na nove generacije učenika.

Nedavno su proslavljeni Dani hrvatskoga jezika te Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva, a dio aktivnosti bili su pisanje i čitanje priča, odnosno radionica kreativnog pisanja, te stvaranje blackout i cento-pjesama.

"Blackout i cento poezija je pokušaj stvaranja pjesničkih uradaka od postojećih tekstova. Mi smo to povezali s Cesarićevom zbirkom, koja je obavezna lektira, pa su učenici na temelju odabranih tekstova, odabrali stihove i pokušali stvoriti novu pjesmu, odnosno posebnu misaonu cjelinu, koja će za njih imati neko novo, posebno značenje", pojašnjava nam Martina Šajina Ivetić koja je sve to radila s učenicima 7a i 7b razreda u okviru nastave. Učilo se o lirici kao takvoj i doživljaju, a sve to potiče kod učenika maštu, kreativnost i razmišljanje.

Posebno mjesto kod učenika ima razvijanje sposobnosti za pisanje proze.

"Djeci se teško izraziti. Teško pretaču misli u povezane rečenice, a mi u školi održavamo radionice vođenog pisanja, gdje ih kroz točno određene korake učimo da povežu rečenice i zaokruže tekst", kaže naša sugovornica i dodaje da je općenito govoreći, poezija osnovnoškolcima vrlo teška, jer ima snažne doživljaje.

Na razini opće javnosti u Istri, kaže naša sugovornica, poezija nije nikako popularna, ali ona je u pravilu i namijenjena užem krugu ljudi.

"Mislim da s prozom nije tako. Ljudi čitaju, naročito odrasli, djeca definitivno manje, jer je tu utjecaj medija, mobitel i slično. Onda se na to nadovezala i ova pandemija i izolacije", kazala nam je Martina Šajina Ivetić. Slaže se da su prijašnje generacije u toj dobi više čitale, no smatra da su to nezahvalne usporedbe.

"Nekad je nekad. Treba poticati djecu da pronalaze sebe u književnosti. Treba ih učiti da stvore naviku čitanja i učenja, jer na prvu, djeci je odbojna svaka knjiga s više od deset stranica. Ali to se mijenja. Djecu treba voditi", kazala je.

Hoće li među njenim učenicima biti budućih pisaca, pitamo ju.

"Uvijek se netko izdvoji. A ako netko postane pisac, mi volimo misliti da smo i mi malo doprinijeli tome", kazala nam je. (Kristian Stepčić Reisman)