IDS vs HDZ: Kao u dobra stara vremena

U stara dobra vremena sve je bilo jednostavnije. Na jednoj je strani bio IDS, kao regionalna i tolerantna stranka, vječna opozicija onom drugome - tvrdom i nacionalističkom HDZ-u. Koalirao je u tom dugom razdoblju HDZ-ova monopola IDS s trećesiječanjskom grupom, raznim hrvatskim antihadezeovskim strankama, pa čak i onima izvan lijevo-liberalnog kruga, kakva je primjerice bila stranka Anta Kovačevića. Glavna meta bio je jedan i jedini HDZ.

Većeg suparnika IDS u Istri nije imao, sve do pojave Delbiancovog IDF-a 1996. godine. Bila je to i ključna točka, nakon koje su krenula regionalna politička raslojavanja. Od tada, verbalna se paljba izmjenjivala s Ladonjom, Istarskim demokratima i raznim nezavisnim formacijama, uglavnom lokalnog karaktera.

Jučerašnji događaj u porečkom vijeću, gdje se vijećnik IDS-a fizički sukobio s HDZ-ovcem, kao da je ispao iz vremenske mašine. Kao da se IDS vratio u doba kad su svi domaći bili prijatelji, a neprijatelj samo jedan – HDZ. Gotovo kao novovjeka varijanta sukoba Ljube Ćesića Rojsa i Dina Debeljuha u Saboru, ako se itko još toga sjeća.

Posljednjih desetak i više godina IDS se uglavnom sukobljava s ekipom u Istri, dok je HDZ u drugom planu, barem dok servisira zajedničke razvojne projekte. IDS je tako osudio zaljevanje bojom kuće pulskog HDZ-ovca Janka Žužića, općenito imao prilično umjeren stav u tom slučaju, a i u najnovijem incidentu između Fabrizia Picca i Dražena Prgića na vrijeme se ogradio i najavio sankcioniranje vlastitog člana.

Utoliko su različiti ovaj i onaj IDS. Onaj prijašnji bi vjerojatno Picca opravdavao, ako ne i indirektno pohvalio. U ovom današnjem možda će mu netko krišom stisnuti ruku, ali u javnom govoru može očekivati samo politički korektne osude. (Kristian Stepčić Reisman)