‘Više nije pitanje samo koliko ćemo se razvijati, nego i kako’

Istra više nije pred izazovom kako rasti, nego kako se razvijati, a pritom sačuvati ono što je čini posebnom. U razgovoru povodom Dana Istarske županije župan Boris Miletić govori o tome gdje je Istra danas i kamo bi trebala ići u godinama koje dolaze – od turizma i zdravstvenog kadra, preko otpada i stanovanja, do sve snažnijeg pritiska na prostor. „Napredovati, a ostati svoji“, poručuje Miletić, svjestan da se uspjeh Istre sve manje može mjeriti samo brojkama, a sve više kvalitetom života njezinih stanovnika.

-Istra je danas jedna od najrazvijenijih i najpoželjnijih hrvatskih regija za život i poslovanje, ali upravo zato pred nama su novi izazovi. Više nije pitanje samo koliko ćemo se razvijati, nego kako. Naši prioriteti ostaju dostupno javno zdravstvo i socijalna skrb, kvalitetno obrazovanje i sport, a snažno ulažemo i u infrastrukturu, poljoprivredu i ravnomjeran razvoj cijele Istre. Pritom moramo gledati dugoročno i čuvati ono što Istru čini Istrom. Jednostavno rečeno: napredovati, a ostati svoji.

Turistička sezona bliži se kraju. Kakvu biste ocjenu dali ovogodišnjoj sezoni i što vam njezini rezultati, ali i sve izraženije klimatske promjene koje mijenjaju turističke navike, govore o tome u kojem bi se smjeru istarski turizam trebao razvijati u godinama pred nama?

-Više ne trebamo govoriti samo o turističkoj sezoni, nego o turističkoj godini, koja je do sada bila uspješna i dokazala da je Istra i dalje lider hrvatskog turizma i poželjna destinacija u europskim okvirima.

Budućnost našeg turizma je u kvaliteti, našoj prepoznatljivoj enogastronomiji, sportskom turizmu, kulturi i kompletnom doživljaju istarske autentičnosti. Klimatske promjene i nove navike gostiju dodatno potvrđuju da moramo stvarati veću vrijednost, a ne samo veće brojke. I ono najvažnije: kvaliteta života naših ljudi ne smije biti cijena turističkog uspjeha.

Zdravstvo je jedan od najvećih izazova Istre, osobito kada govorimo o dostupnosti liječnika i drugog zdravstvenog kadra. U posljednje vrijeme pokrenute su konkretne mjere za rješavanje tog problema. Što je dosad napravljeno, kakvi su prvi rezultati i što su daljnji planovi?

-Nedostatak zdravstvenog kadra problem je puno širi od Istre, ali mi nismo čekali da ga netko drugi riješi. Prva smo županija koja se sustavno i s vlastitim sredstvima uhvatila u koštac s ovom problematikom. Još 2022. pokrenuli smo Burzu zdravstvenih radnika, a prije tri godine i Program mjera za privlačenje i zadržavanje kadra, za koji ove godine izdvajamo gotovo 2 milijuna eura.

Sufinanciramo stanovanje, pomažemo pri kupnji prvog doma, osiguravamo bonuse, a kroz projekt „U Istri, pod svojim krovom“ radimo i na priuštivom stanovanju za deficitarni kadar. Istodobno ulažemo u ljude koji će sutra nositi naš zdravstveni sustav: kroz sve programe Županije stipendiramo 59 budućih zdravstvenih djelatnika.

Mjere daju konkretne rezultate i s njima nastavljamo.

Rasprava u Županijskoj skupštini o 650 tona otpada iz Gospića ponovno je otvorila i pitanje kako će Istra dugoročno zbrinjavati vlastiti otpad. Što je ta situacija pokazala o našem sustavu i kako ga treba nadograditi – uključujući i Kaštijun – da on od problema postane i počne biti percipiran kao dio rješenja?

-Situacija s otpadom iz Gospića pokazala je prije svega koliko su u gospodarenju otpadom važni transparentnost i uključivanje lokalne i regionalne samouprave. Odluke koje mogu utjecati na okoliš i kvalitetu života naših ljudi ne smiju se donositi bez Istre i bez potpunih informacija.

Kaštijun mora biti dio rješenja i zato se ove godine provode konkretni zahvati na odlagališnim plohama, uključujući prekrivanje ploha i sustav za otplinjavanje. No, ono što se često zaboravlja je da se ključan dio posla događa prije nego što otpad uopće dođe do Kaštijuna: moramo više odvajati i reciklirati te smanjivati količinu miješanog komunalnog otpada, posebno biootpada.

Kaštijun je posljednja karika u lancu. Da bi sustav funkcionirao, najbitniji dio posla moraju odraditi svi: građani, gospodarstvo, gradovi i općine, a naročito komunalna društva i sam Centar.

Istarska županija se, poput mnogih drugih, suočava sa starenjem stanovništva, prirodnim demografskim padom i odlaskom dijela mladih, dok gospodarstvu istodobno nedostaje radne snage. Kako vidite demografsku sliku za desetak godina i što možemo napraviti da zadržimo mlade, privučemo potrebne radnike i očuvamo demografsku vitalnost?

-Istra danas privlači ljude i ima pozitivan migracijski saldo, što potvrđuje da je poželjno mjesto za život. No, jednako je važno da naši mladi ovdje vide svoju budućnost, da imaju dobar posao, da si mogu priuštiti dom i zasnovati obitelj.

Upravo je stanovanje danas jedan od najvećih problema. Zato smo pokrenuli projekt „U Istri, pod svojim krovom“, u sklopu kojeg smo u Puli osigurali 22 stana za priuštivo stanovanje, a gradovima i općinama ponudili smo suradnju u razvoju njihovih modela. Želimo mladim obiteljima olakšati dolazak do krova nad glavom.

Ljudi koji dolaze živjeti i raditi u Istru postaju dio našeg društva. Želimo da se ovdje osjećaju prihvaćeno, ali i da upoznaju i poštuju naše vrijednosti. Istra je uvijek bila otvorena. Takva mora ostati, ali pritom mora ostati svoja.

Istra je pod sve većim pritiskom investicija, turizma i nove izgradnje, dok je prostor jedan od njezinih najvrjednijih resursa. Gdje danas vidite granicu između razvoja i preizgrađenosti Istre i kako tu granicu namjeravate čuvati?

– Za mene je, nakon ljudi, prostor najvrjedniji resurs Istre. A prostor koji jednom izgubimo ne možemo vratiti. Razvoj i investicije su nam potrebni, ali ne po cijenu kvalitete života i prostora koji Istru čini Istrom. Uspjeh se ne mjeri samo onime što smo izgradili, nego i onime što smo uspjeli sačuvati.