Bila bi gambeta kad bi se naš portal zvao rijecki.hr ili kvarnerski.hr, ali se ne zove, nego istarski!

Kaže Ivor Balen – i to javno – da sam mu dodijelio dva žuta kartona od kojih za pivati/kantati prihvaća, a za gambeta/žgambeta da ne.

Ne zna on da sam i prije te njegove objave potegnuo svoje relevantne veze i poznanstva diljem Istre. Marijano M. iz Labina, Edi M. iz Maružini, Željko B. iz Pule, Radenko S. iz Pazina i još sijaset junakinja i junaka su se čudom čudili izrazu gambeta. Svi osim Marka B. iz Bijažići, koji je, jedini, rekao da zna za gambetu, ali da se uobičajeno u našim krajevima koristiti žgambeta.

Ivorovo opravdanje da se u Rijeci koristi uglavnom gambeta bi držalo vodu kad bi se naš portal zvao rijecki.hr, ili kvarnerski.hr. No, sudbina nam je odredila – i njemu i meni – da svoje misli, riječi i djela prosipamo na portalu koji se zove istarski.hr.

I još kaže da ne može shvatiti zašto se lijepim riječima treba bez razloga dodavati na početku slovo ž. A meni su, upravo, najljepše neke domaće beside sa ž, a koje ne dolaze nužno iz talijanskog: žlofrnica, žabrljavac, žlomprt, žajfenica... Čovječe, iskonska poezija!

Nadovezuje se na kraju da jedva čeka treći žuti. Evo mu ga odmah! Doduše ovaj je tek uvjetni – po vezi, na dvi šetimane – jer nije iz domene "istarskog jezika".

Naime, pri kraju svojih crtica Ivor konstatira da sam bio članom čuvenog La Costa. La Costa? Naime, ča! Tih ranih osamdesetih svi mi mladi dripci smo sanjali majice Lacoste (one s krokodilom što ih i danas promovira veliki Đoković). Međutim, te majice su koštale više od pola tadašnje nam plaće i mogao si ih kupiti najbliže u Trstu. Pa smo zaključili (idejni začetnik "projekta" je bio Ljubo iz Lagunine propagande) da će bit jednostavnije nacrtati jednu kost, a za veću glamuroznost znaka ispred kosti dodati La i dobili smo La kost. (Moj prijatelj Elio V. bi rekao L'osso). Onda kupimo obične "prazne" majice na pazinskom samlju koje su bile jedno deset-petnaest puta jeftinije od originala i na njih otisnemo naš La kost. Prilično smo se štimali s našom kreacijom "brenda" i  zato smo odlučili sljedećih – nećeš vjerovati – gotovo četrdeset godina izraz La kost koristiti kao ime humorističkog nam podlistka.

Inače, bez obzira što Ivor i ja ne vozimo uvijek po istoj špuri – počesto i u suprotnom smjerovima – z guštom čitam njegove crtice. Prije svega jer volim njegov Arsendedićevski sarkazam i ironiju u stilu: danas ćemo slušati teške riječi uz lake note.

Pa tako jedva čekam i slijedeću. A možda uleti ča god i za novi žuti.