Pitali smo istarske gradonačelnike bi li pokrenuli priču o školskim uniformama. Evo što su odgovorili

Nakon što je potpredsjednik Gradskog vijeća Poreča Alen Kalčić pokrenuo inicijativu za razgovor o mogućem uvođenju jednoobrazne odjeće u školama i vrtićima, a gradonačelnik Loris Peršurić to odbio, pitali smo istarske gradove koji su osnivači osnovnih škola i dječjih vrtića kakav je njihov stav i jesu li spremni pokrenuti razgovor o toj temi.

Odgovori osam gradova, Pule, Labina, Novigrada, Vodnjana, Buzeta, Pazina, Rovinja i Umaga, pokazuju da među političarima nema mnogo spremnosti da se oko školskih uniformi zauzme jasan stav.

Većina ih je odgovorila prilično diplomatski: odluku bi trebali donijeti škole, roditelji, učenici, stručne službe i druga tijela školskih ustanova. Drugim riječima, političari se uglavnom nisu željeli jasno izjasniti ni za ni protiv, iako je pitanje koje smo im poslali bilo vrlo konkretno. Neki nisu kazali ni jesu li spremni pokrenuti inicijativu i razgovor o mogućem uvođenju uniformi, odnosno jednoobrazne odjeće.

Naravno da bi u eventualnoj odluci trebali sudjelovati oni kojih se ona neposredno tiče. No upravo je smisao pitanja gradonačelnicima i gradonačelnicima bio doznati postoji li kod njih politička volja da takvu temu uopće otvore, stave je na raspravu i eventualno pokrenu proces savjetovanja. Umjesto toga, većina odgovora ostala je na sigurnom terenu općih fraza o djeci, struci i školama.

Pula: zanimljivo je, ali trenutno ništa ne pokrećemo

Iz Grada Pule poručuju da trenutačno ne razmatraju uvođenje kuti, odnosno jednoobrazne odjeće u pulske škole i vrtiće.

Ipak, smatraju da je inicijativa zanimljiva i da o njoj vrijedi razgovarati.

Kao moguće prednosti navode smanjenje pritiska na djecu vezanog uz odjeću, marke i modne trendove, ali i mogućnost stvaranja snažnijeg osjećaja pripadnosti školi.

S druge strane, u Gradu upozoravaju na slobodu osobnog izbora i odijevanja kao oblik osobnog izražavanja, individualne slobode i prava na vlastiti identitet. Ističu da odjeća može biti povezana s osobnim stilom, kulturom, rodnim identitetom i uvjerenjima.

Pula zato ne bi unaprijed nametala isto rješenje svim ustanovama. Ako se u budućnosti pojavi interes učenika, roditelja ili samih ustanova, Grad je otvoren za razgovor, poručuje nadležna pročelnica Helga Može.

Labin: neka prvo sjednu roditelji, učenici i učitelji

Labin do sada, kažu, nije zaprimio nikakvu inicijativu u tom smjeru, ni od roditelja, ni od osnovne škole, ni od dječjih vrtića.

Ako se takva inicijativa pojavi, smatraju da prije donošenja bilo kakvog stava treba otvoriti raspravu kroz relevantna školska tijela, prije svega Vijeće roditelja i Vijeće učenika, ali uključiti i učitelje, stručne službe te ravnatelje.

I Labin navodi moguće prednosti jednoobrazne odjeće, poput jačanja osjećaja pripadnosti i smanjenja pritiska vezanog uz odjeću i modne trendove, ali upozorava na individualnost djece, praktičnost i financijski aspekt za obitelji.

Podsjećaju i da škole već imaju kodekse odijevanja i ponašanja kojima uređuju primjereno školsko okruženje.

Zaključak je da će Grad eventualne prijedloge razmatrati sa školama, roditeljima i učenicima, uz uvažavanje njihovih mišljenja i specifičnosti lokalne zajednice.

Novigrad je o tome već raspravljao

Novigrad je među rijetkim gradovima koji su dali konkretniji odgovor i otkrili da se o toj temi tamo razgovaralo još prije desetak godina.

Tema jednoobraznog odijevanja tada je otvorena unutar škola, prvenstveno kroz razgovor s roditeljima, ali nije postignuta dovoljna suglasnost za uvođenje takvog modela.

Zanimljivo je da se tada nije razmišljalo o klasičnim kutama kakve su nosile starije generacije. Razmatran je suvremeniji oblik jednoobrazne odjeće, primjerice majice i drugi odjevni predmeti u ljetnoj i zimskoj varijanti.

Takva odjeća bila bi namijenjena svakodnevnim školskim aktivnostima, ali posebno svečanostima, nastupima i drugim događanjima na kojima učenici predstavljaju svoju školu.

Nakon te rasprave prije desetak godina nije bilo novih inicijativa.

Gradonačelnik Anteo Milos ipak kaže da je Grad Novigrad, kao osnivač, spreman ponovno se uključiti ako se interes pojavi među roditeljima, nastavnicima i školama te podržati rješenje oko kojega se postigne dovoljno široka suglasnost.

I Novigrad, dakle, smatra da se takve odluke ne bi trebale nametati, nego donositi u dogovoru roditelja, učenika i nastavnika.

Vodnjan: „Ne bih promatrao kroz to jesam li ja za ili protiv“

Gradonačelnik Vodnjana Igor Orlić također se nije želio izjasniti za ili protiv.

„Ne mislim da je na Gradu da obrazovnim ustanovama nameće rješenja, već da sluša njihove potrebe, podrži dobre inicijative i pomogne u njihovoj realizaciji“, poručuje.

Kaže da postoji podosta opravdanih argumenata i za uvođenje uniformi i za zadržavanje postojeće prakse pa odluka, prema njegovu mišljenju, treba pripasti onima kojih se neposredno tiče.

Prema njegovim saznanjima, o toj se temi u vodnjanskoj školi razgovaralo i prije nekoliko godina, ali tada ideja nije dobila potrebno odobravanje.

Ako školsko vijeće, roditelji, a prije svega djeca procijene da žele takvu inicijativu i da bi ona bila dobra za njihovu svakodnevicu, Grad Vodnjan-Dignano spreman je sudjelovati u njezinoj realizaciji.

„Mislim da je to ispravan redoslijed: inicijativa i dogovor trebaju doći od onih kojih se ona neposredno tiče, a Grad treba biti partner koji će im pomoći da je provedu“, smatra Orlić. Dakle, nema inicijative u tom smjeru ni od njega.

Kajin jedini otvoreno kaže: „Nemam ništa protiv“

Najizravniji odgovor stigao je iz Buzeta.

Gradonačelnik Damir Kajin kaže da o toj temi dosad nije razmišljao i pita se ima li smisla vraćati se u vrijeme njegove mladosti.

No osobno, kaže, nema ništa protiv. Prisjetio se da su nekada majke i bake djeci šivale kute i cavatice, ali smatra da je danas situacija drukčija.

„Nisu problem djeca već roditelji“, poručuje Kajin, dodajući da su roditelji djeci puno toga dopustili i da preko djece često iskazuju vlastiti status.

Kao primjer navodi mobitele. „Probajte im uzeti mobitele, bar na trenutak. Ne možete“, kaže Kajin.

On bi zato volio da Grad Poreč, kako je napisao, eksperimentalno i na trošak roditelja pokuša provesti ideju uniformiranja.

Smatra da bi takav pokušaj možda doveo do toga da djeca budu jednako odjevena, ali predviđa i moguće nesuglasice unutar obitelji.

„Mame će biti za, očevi protiv, ili obrnuto“, piše Kajin te zaključuje: „Pokažite nam Porečani svojim primjerom kako bi ova, za mene prihvatljiva zamisao izgledala.“

Pazin: Grad se time ne želi baviti

Gradonačelnica Pazina Suzana Jašić smatra da o uvođenju uniformi ne bi trebao odlučivati Grad.

Takve odluke, kaže, trebale bi nastati unutar samih ustanova, u tijelima u kojima su zastupljeni roditelji, odgojitelji, učitelji i osnivač.

„Ta tijela najbolje poznaju potrebe djece i svakodnevni život ustanove, a odluka donesena na taj način ima i veću podršku onih na koje se odnosi“, navodi Jašić.

Gradonačelnica Pazina je pri odgovoru iskoristila priliku za promjenu teme. Ističe da je velik dio gradskih aktivnosti trenutačno usmjeren na gradnju nove škole i dvorane u Trvižu te dogradnju matične zgrade u Pazinu.

Grad navodi i problem veličine pazinske osnovne škole, koju opisuje kao najveću školsku ustanovu u Hrvatskoj, što otežava upravljanje sustavom, posebno zbog velikih troškova prijevoza i 18 autobusnih linija koje svakodnevno prijeđu oko 2000 kilometara.

Ministarstvo, navodi Jašić, smatra da se Županija treba uključiti u dio koji se odnosi na sedam područnih škola u susjednim općinama. Za sada je, kaže, razvidno samo odvajanje četiriju područnih škola – u Svetom Petru u Šumi, Tinjanu, Karojbi i Motovunu – u zasebnu ustanovu, dok status Cerovlja, Gračišća i Lupoglava još nije do kraja definiran. Grad već neko vrijeme čeka sastanak sa županom o rješenjima koja su im ponudili.

Rovinj: „Za tim nema potrebe“

Rovinj je, za razliku od većine ostalih gradova, dao nešto jasniji odgovor: za pokretanje takve inicijative trenutačno ne vide potrebu.

U školama i vrtićima već postoje kućni redovi kojima su propisana pravila primjerenog odijevanja i ponašanja. Osim toga, u programima u kojima priroda nastave to zahtijeva, posebno u stručnoj i praktičnoj nastavi, učenici već koriste propisanu radnu odjeću, uniforme ili odgovarajuću zaštitnu opremu.

Rovinjska gradska uprava smatra da škole i vrtići, zajedno sa svojim stručnim timovima, najbolje mogu procijeniti postoje li konkretni problemi koje treba dodatno uređivati i kojim ih je pedagoškim i preventivnim mjerama najbolje rješavati.

Pritom izričito navode da uniforme ne bi trebalo promatrati kao rješenje za međusobne razlike među učenicima, vršnjačke odnose, ponašanje ili stvaranje osjećaja zajedništva.

Socioekonomske razlike, smatraju, ne vide se samo kroz odjeću, nego i kroz brojne druge predmete i okolnosti svakodnevnog života.

Zato se, prema stavu Rovinja, kvalitetniji i dugoročniji učinci postižu ulaganjem u stručni rad s djecom, preventivne programe, edukaciju i podršku odgojno-obrazovnim djelatnicima te programe kojima se razvijaju tolerancija, odgovornost, međusobno uvažavanje i zdravi odnosi među djecom.

Umag podržava ono što djeci daje osjećaj jednakosti

Umag je poslao odgovor koji se ne izjašnjava izravno o uniformama, ali je prema ideji osjetno pozitivniji.

Gradonačelnik Vili Bassanese ističe da djeca zasigurno pripadaju skupini kojoj treba posvetiti kontinuiranu i posebnu pozornost te ih kroz sustav maksimalno zaštititi od negativnih utjecaja različitih pojava, pojedinaca i društva.

Posebno naglašava važnost osjećaja jednakosti kod djece.

„Stoga, podržavam svaki prijedlog koji djeci daje osjećaj jednakosti, osjećaj pripadnosti, kao i osjećaj jednakih mogućnosti“, navodi Bassanese.

Dodaje da je gradnja zdravog društva rezultat rada svih koji sudjeluju u procesu odgoja i obrazovanja te da je Umag ponosan na svoja strateška ulaganja u kvalitetu boravka, odgoja i obrazovanja djece u vrtićima i školama.

„Mjesto za svu djecu pod gotovo jednakim i besplatnim uvjetima je naša misija i cilj“, poručuje umaški gradonačelnik.

Političari uglavnom lopticu prebacuju školama

Kada se svi odgovori stave na jedno mjesto, teško je pronaći mnogo političke volje za pokretanje konkretne inicijative.

Većina gradova ne kaže ni „da“ ni „ne“, nego poručuje da bi o tome trebali odlučiti učenici, roditelji, nastavnici, stručne službe i školska tijela.

Takav je pristup razumljiv kada se govori o konačnoj odluci. Djeca i škole svakako trebaju biti uključeni u raspravu o nečemu što se izravno odnosi na njih. No naš upit nije bio pitanje treba li gradonačelnik sam donijeti odluku o tome što će djeca nositi. Pitanje je bilo usmjereno na to jesu li spremni pokrenuti inicijativu i otvoriti razgovor o mogućem uvođenju uniformi. Ako ništa drugo, izreći stav o tome.

U tom smislu, odgovori su uglavnom ostali vrlo oprezni i diplomatski. Umjesto jasnog političkog stava ili konkretnog prijedloga da bi se tema mogla testirati i staviti na javnu raspravu, gradonačelnici su se većinom ogradili frazama da „odlučuju škole“, da „treba pitati djecu“ i da „posljednju riječ treba imati struka“.

To, naravno, ne znači da djecu, roditelje i stručnjake treba zaobići. Upravo suprotno. Ali politička uloga osnivača škola i vrtića može biti i da neku temu otvori, predloži raspravu, organizira savjetovanje ili pokrene razgovor, nakon čega bi se odluka mogla donositi na temelju mišljenja svih uključenih.

Za sada, međutim, takvu konkretnu inicijativu među istarskim gradovima nismo pronašli. Najkonkretniji tragovi postoje u Novigradu, gdje se o uniformama već raspravljalo prije desetak godina, te u Buzetu, čiji gradonačelnik otvoreno kaže da osobno nema ništa protiv ideje i čak predlaže eksperimentalni pokušaj. Pa i Umag se jasno odredio.

Ostali gradovi uglavnom ostavljaju vrata otvorenima, ali bez toga da ih sami odluče otvoriti.