Rabljeni auti iz Italije ulaze u Istru kraćim putem nego u ostatak Hrvatske ali rizik putuje s njima

Kupac iz okolice Pazina, koji je prošlog proljeća dovezao kompaktnog dizelaša iz 2014. kupljenog kod Trsta za 5.400 eura, pričao mi je da mu je čitav postupak od pronalaska auta do registracije u Centru za vozila Hrvatske trajao devet dana. Nešto više od sat vremena vožnje od talijanskog placa do slovenskog graničnog prijelaza, pa još toliko do Pazina. Posebni porez na motorna vozila, homologacija, registracija, ukupno nekih 900 eura povrh same cijene. Rekao mi je da je auto odabrao sam, na licu mjesta, bez posrednika, jer mu je Trst bliži od Zagreba i jer tamo poznaje jednog čovjeka koji mu je već dva puta pokazao solidan auto. Za kilometražu, kaže mi, pogledao je što piše na brojaču i usporedio sa stanjem motora i unutrašnjosti. Ništa više. Provjeru povijesti nije radio jer mu se taj trošak činil nepotrebnim za auto koji košta manje od šest tisuća eura. Dva mjeseca poslije serviser mu je našao tragove ranijeg popravka na prednjem desnom stupu koji niti jedan papir nije spominjao.

Istra je u posebnom položaju kad se govori o tržištu rabljenih auta. Blizina talijanske i slovenske granice, prijelazi kod Plovanije i Dragonje, blizina Trsta i Kopra, sve to čini da istarski kupac ima pristup talijanskom i slovenskom tržištu na način koji ostatak Hrvatske nema. Vožnja od Pule do Trsta traje kraće nego od Pule do Zagreba. Italija je jedna od tri zemlje iz kojih Hrvatska uvozi najviše rabljenih vozila, s udjelom od nekih deset posto ukupnog uvoza prema jednom istraživanju provedenom prije nekoliko godina, i dobar dio tih auta ulazi upravo preko sjevernog Jadrana. Razgovarao sam s jednim preprodavačem iz okolice Poreča koji mi je rekao da od petnaestak auta koje mjesečno proda, sedam ili osam dolazi iz Italije, ostatak iz Njemačke. Rekao mi je da talijanske aute kupuje u Trstu, Udinama i ponekad u Padovi, i da su mu za dva do tri tisuće eura jeftiniji od istih modela na njemačkom tržištu, ali da papiri znaju biti tanja priča jer talijanski sustav za tehničke preglede, revisione, ne daje bazu kilometraže koja bi bila javno dostupna stranom kupcu na isti način na koji to radi njemački TÜV.

Hrvatska je krajem 2025. imala 2.058.313 registriranih osobnih automobila. Tijekom te godine prvi put je registrirano 159.093 osobnih vozila, od čega 69.140 novih, rast 8,3 posto. Prvih šest mjeseci 2026. donijelo je preokret, novi automobili prvi put su nadmašili rabljene po broju prvih registracija, 44.012 naspram 40.397, s padom rabljenih od gotovo 12 posto. Na godišnjem indeksu transparentnosti tržišta za 2025. Hrvatska se popela na 11. mjesto od 25 europskih zemalja, porast s petnaestog mjesta godinu ranije. Slovenija je deveta. U razdoblju od rujna 2024. do kolovoza 2025. manipulirana kilometraža pronađena je kod 2,21 posto provjerenih vozila u Hrvatskoj, jedna od najnižih stopa u Europi. Prosječno vraćanje bilo je oko 73.500 kilometara. Brojke iz https://www.carvertical.com/hr/dekodiranje-vin-broja baze podataka o vozilima za to razdoblje podudarale su se s podacima Centra za vozila Hrvatske, plus-minus koji posto, ali ono što te brojke ne hvataju je razlika u riziku ovisno o zemlji porijekla auta. Štimano. Njemački auto s kompletnim TÜV zapisom ima digitalni trag od prvog tehničkog pregleda do zadnjeg i svaka nepodudarnost se vidi odmah. Talijanski auto s jednom kopijom revisione lista i bez servisne knjižice je drugačija priča, i to je priča koju istarski kupac poznaje bolje od kupca iz Slavonije ili Zagorja.

Anketa provedena među više od 7.800 kupaca rabljenih auta iz 18 europskih zemalja tijekom ljeta 2026. pokazala je da gotovo trećina, 30,3 posto, osobno je kupila auto sa štimanom kilometražom ili poznaje nekoga kome se to dogodilo. Tri četvrtine kupaca ne zna kome uopće prijaviti vraćenu kilometražu, a 87,3 posto ne vjeruje da bi uspjelo nadoknaditi gubitak. Preprodavač iz Poreča rekao mi je da on za svaki auto iz Italije traži bar osnovno, provjeru broja šasije i usporedbu s evidencijom osiguranja, jer je jednom kupio auto u Udinama koji je imao prijavljen totalni gubitak kod talijanskog osiguravatelja a bio je popravljen i stavljen natrag na tržište bez ikakve oznake u papirima. Kaže mi da ga je taj auto koštao tri puta više nego što je na njemu zaradio jer ga je morao prodati ispod cijene nakon što je kupac reklamirao stanje podvozja. Pitao sam ga je li to čest slučaj. Rekao mi je da nije čest ali da se dogodi jednom, dvaput godišnje, i da je to dovoljno da mu pokvari kvartal.

Istra ima još jednu specifičnost koja ostatak Hrvatske nema u istoj mjeri, a to je sezonska flota. Velik broj vozila u županiji pripada tvrtkama za najam i turističkim agencijama koje kupuju polunova vozila za sezonu, voze ih dva do tri ljeta po istarskim cestama, klima punom snagom, makadamski putevi do plaža, kratke relacije ali intenzivno opterećenje, i onda ih prodaju kao rabljene s kilometražom koja je legitimna ali koja ne odražava stvarno trošenje. Serviser iz okolice Rovinja, trinaest godina u poslu, pričao mi je da mu na dijagnostiku dođe bivši najamni auto s 80.000 na brojaču a da stanje ovjesnog sustava i kočnica odgovara autu od 120 i nešto tisuća po autocesti. Rekao mi je da kupcu to pokaže, ali da kupac uglavnom kaže da je cijena dobra i da mu auto treba za idući tjedan. Nadzornici na stanicama za tehnički pregled u Puli i Pazinu s kojima sam pričao rekli su mi otprilike istu stvar, da im je u svakodnevnom poslu najlakše kad auto dođe s potpunim njemačkim zapisom jer onda imaju svaku kilometražu od prvog pregleda do zadnjeg, ali kad stignu talijanska kola s jednom kopijom i praznom rubrikom za servisnu povijest, mogu samo pogledati što piše na brojaču i usporediti s općim stanjem.