'Voljeli bismo da ljudi s naše projekcije ponesu sposobnost da uspore'

Britanski Studio McGuire, kojeg čine Kristin i Davey McGuire, je jedna od atrakcija Visualije, koja se još danas održava u Puli. Neki će reći i najveća atrakcija, premda nije grandiozna, kao neke druge, već duboka i emotivna. 

U prostoru nekadašnjeg McDonaldsa izložili su svoj projekt McGuire, koji je uz ostalo specifičan po tome da ga može gledati samo 10-ak ljudi odjednom, svakih oko pola sata. Dakle, tu je i određena doza ekskluziviteta.   

U kratkom intervjuu pitamo McGuire kako bi objasnili priču koja stoji iza Icebooka, i što je to uopće. Kako bi opisali taj projekt nekome tko ga nikad nije vidio?

- Icebook zapravo nije nastao planski. U početku smo željeli napraviti kazališnu predstavu u kojoj bi se pozornica otvarala poput goleme pop-up knjige. Kako bismo producentima mogli pokazati tu ideju, pomislili smo izraditi malu maketu scenografije. U to smo vrijeme dobili četveromjesečnu financiranu umjetničku rezidenciju u Njemačkoj, pa smo imali priliku eksperimentirati i slijediti ideje koje su nas odvele u neke sasvim neočekivane, ali zanimljive smjerove. Tako smo na kraju razvili ono za što vjerujemo da je bila prva projekcijski mapirana pop-up knjiga na svijetu. Iskustvo je vrlo intimno i kod ljudi često budi nostalgiju jer se pred pop-up knjigom okupi mala skupina od svega 12 gledatelja. Knjiga oživljava zahvaljujući videoprojekcijama i pripovijeda jednu tužnu, nijemu bajku.

- Zašto ste upravo knjigu odabrali kao prostor u kojem ćete ispričati ovu priču?

- Kao što smo već spomenuli, knjiga zapravo nije bila namjeran izbor. Ali volimo pripovijedati priče, a knjige to, primjerice, simboliziraju puno više nego svjetlosna instalacija. Postoji i nešto zaista čarobno u načinu na koji strukturirani papir i svjetlost međusobno djeluju, zbog čega se pop-up knjiga pokazala prekrasnim medijem za naš rad.

- Vaš projekt spaja fizičku scenografiju, svjetlo, projekcije i zvuk. Koliko je zahtjevno postići da svi ti elementi funkcioniraju kao jedno koherentno iskustvo?

- Nije svaka priča prikladna za ovaj medij, pa narative biramo vrlo pažljivo i prilično ih rigorozno prilagođavamo. Riječ je o vrlo iterativnom kreativnom procesu u kojem stalno prelazite s jednog elementa na drugi, vraćate se i dorađujete ih tijekom svake faze stvaranja. Proces je spor i zahtijeva mnogo rada. Pomalo nam je žao što danas više nemamo vremena nekoliko se mjeseci posvetiti novom projektu poput ovoga. S ekonomske strane to nema puno smisla za naručitelje jer, za razliku od većine drugih projekata projekcijskog mapiranja, ne možete imati tisuće ljudi koji predstavu gledaju svakih nekoliko minuta.

- Icebook je predstavljen u Puli, u prostoru bivšeg McDonald'sa koji danas služi kao studentski društveni centar. Koliko vam je zanimljivo stvarati umjetnost u prostoru koji je prvotno imao potpuno drugačiju namjenu?

- Icebook je predstavljen u toliko različitih prostora i upravo to volimo kod njega – od praznih skladišta preko pozadinskih prostora iza pozornica prekrivenih paučinom, pa sve do raskošnih prostorija unutar vila. Sam Icebook nije vezan uz određenu lokaciju, ali volimo nekonvencionalne prostore. Svaki od njih donosi drugačije ideje i stvara drugačije iskustvo za publiku.

- Što znate o Visualiji i što vas privlači radu izvan tradicionalnih galerija i kulturnih prostora?

- Ono što volimo raditi jest uzeti projektor, postaviti ga ispred bilo kojeg objekta ili prostora i istražiti kako ga možemo oživjeti. Projiciramo na vodu, tanjure i kolače, kipove, papirnate diorame, namještaj, stropne štukature, a zapravo vrlo rijetko na arhitekturu. Prostori izvan galerija i kulturnih institucija često imaju zanimljive fizičke karakteristike koje možemo animirati projekcijama. Naravno, velik dio našeg rada može se vidjeti i u muzejima i galerijama, ali čak i ondje naši su radovi najčešće dio scenografije ili određene prostorne postave, kako bi se stvorio atmosferičniji, kazališniji prostor.

- Je li vam ovo prvi posjet Puli i Hrvatskoj? Što očekujete od ovog posjeta i postoji li nešto čemu se posebno veselite dok ste ovdje?

- Kristin je u Hrvatskoj bila davno i jako joj se svidjela, dok je Davyju ovo prvi put. Namjerno nakon festivala nismo ništa planirali jer želimo vidjeti kamo će nas vjetar odvesti i poslušati savjete ljudi koje ćemo ovdje upoznati o tome što vrijedi doživjeti.

- Za kraj, što biste voljeli da posjetitelji ponesu sa sobom nakon što izađu iz Icebooka?

- Voljeli bismo da iz njega ponesu sposobnost da uspore, prisjete se nekih stvari i dopuste si osjetiti emocije koje umjetničko iskustvo može probuditi.