'Potpuno sam očaran Pulom. Moja svjetlosna instalacija The Tower of Light inspirirana je ovdašnjim morem i poziva ljude da zastanu i pronađu unutarnji mir'

Chiyung Wong, umjetnik iz Hong Konga, na ovogodišnjoj će se Visualiji, koja počinje sutra, predstaviti svjetlosnom instalacijom The Tower of Light, postavljenoj kod Gradske knjižnice i čitaonice, koja je na festivalskoj mapi označena brojem 7. Bolje rečeno, svjetlosnim konceptualnim tornjem, koji šalje posve drugačiju poruku kad se promatra danju i noću.

Wong će za sebe reći da je umjetnik instalacija čija djela objedinjuju svjetlo, prostor i ljudske emocije.

- Moj put započeo je na Akademiji za izvedbene umjetnosti u Hong Kongu, gdje sam se bavio kazališnim osvjetljenjem, nakon čega sam nastavio studij vizualnih umjetnosti u Parizu, potom transdisciplinarnih umjetnosti u Zürichu, a bio sam i Arts Fellow na sveučilištu Yale 2020. godine. Ova raznolika iskustva duboko su oblikovala moj pristup svjetlu—ne samo kao izvoru svjetlosti, već kao izražajnom mediju koji nosi atmosferu, sjećanje i osjećaj.

Na Visualiji u Puli se predstavljam prvi put i vrlo sam uzbuđen i počašćen što sam ovdje. Festivali svjetla zauzimaju posebno mjesto u mom srcu: još 2017. imao sam privilegiju biti dio prvog međunarodnog festivala svjetla u Hong Kongu, u suradnji s francuskim konzulatom. Dolazak u Pulu sada i vidjeti kako ovaj grad besprijekorno uklapa suvremenu svjetlosnu umjetnost u svoje drevne, povijesne ulice je iznimno inspirativno i otvara potpuno nove horizonte kreativnih mogućnosti.

- Bavite se eksperimentalnom instalacijom i umjetnošću svjetla, vaši radovi su ujedno umjetnička djela koja možemo povezati sa znanošću. Na koji način nastaju?

- Instalaciju najčešće kreiram postavljajući temeljno pitanje: kako mi, kao ljudi, osjećamo u različitim uvjetima svjetla? Iz umjetničke perspektive, oblikujem svoje ideje u oblik scenografije, stvarajući imerzivne prostore u kojima posjetitelji mogu doživjeti djelo kao živ, reagirajući krajolik. Znanost služi kao paralelni pristup. Istraživanja neuroznanstvenika, psihologa i inženjera pružaju vrijedne uvide u to kako svjetlo utječe na naše emocije i fiziologiju. Njihova istraživanja pomažu mi razumjeti što se događa u nama kada se susretnemo s određenim prostorom ili atmosferom. To otvara nove puteve u mom kreativnom procesu. Na kraju, moje djelo nastaje iz promišljenog dijaloga između osobne umjetničke refleksije i znanstvenog istraživanja.

The Tower of Light, instalacija koju prikazujem u različitim oblicima dok putuje od grada do grada, uključujući i njezinu trenutnu turneju u Puli—nastala je iz želje da se uspori. Njena osnovna ideja oblikovana je promatranjem promjenjivih valova, suptilnih transformacija svjetla i tihe emotivne težine koju nosi priroda. Ona potiče posjetitelje da stanu, udahnu i ponovno se povežu sa sobom. U svakom gradu u kojem se instalacija predstavlja integriram neke nove elemente u skladu s atmosferom mjesta i osjećajima koje u meni pobudi.

- Što vas inspirira, ali i ljuti i današnjem okruženju?

- To je dobro pitanje: ono što me često živcira postaje ono što me inspirira. U današnjem hiper ubrzanom svijetu naučio sam filtrirati senzorne šumove. Odrastajući u Hong Kongu, okružen intenzivnim ekranima, živopisnim bilboardima i stalnim svjetlosnim zagađenjem, shvatio sam koliko se naši osjeti lako mogu preopteretiti i odvojiti od prirode. Ta me okolina iritirala, ali me i oblikovala; učinila me osjetljivim na to kako svjetlo može preplaviti, i naučila me obraćati pažnju na ono nježno u svjetlu - kako mekoća, suptilnost i tihi prijelazi zapravo mogu liječiti.

Zbog toga često svoj rad vidim kao nježan kontraodgovor na svijet oko sebe: tihi prostor gdje posjetitelji mogu usporiti, odmoriti se i ponovno se povezati sa svojim unutarnjim prostorom uma. Moje instalacije pokušavaju ponuditi trenutak pauze: nježno, kontemplativno okruženje gdje svjetlo postaje suputnik, a ne zahtjev.

- The Tower of Light je svjetlosna skulptura koja reagira drugačije danju i noći, šaljući različite poruke. Što Vas je u Hrvatskoj  inspiriralo za ovo djelo, što posjetitelji mogu očekivati?

- Tijekom dana, The Tower of Light stoji kao mirna, kontemplativna 'prisutnost', suptilno usklađena sa svojom okolinom i prirodnim ritmom prolaznika. Danju ostaje smirena i nenametljiva - suvremena skulptura koja se skladno uklapa u povijesni gradski ambijent. Pri zalasku sunca djelo prolazi kroz transformaciju. Postaje svjetlucava, živa prisutnost koja se postupno mijenja kroz svjetlo i sjenu. Njegova se koreografija nadahnjuje morem: njegovim strujama, smirenošću i načinom na koji voda odražava prirodu i grad. U tami, rad postaje izražajniji, pozivajući posjetitelje da razmisle o svojoj povezanosti s Pulom i njenom okolinom. Za ovu hrvatsku verziju inspiraciju sam crpio iz svog vremena u Puli; boravka kraj mora, druženja s lokalnim ljudima, istraživanja bogate baštine grada i upijanja njegove jedinstvene atmosfere. U Puli život ima mirnu, prizemljenu lakoću, uz toplu otvorenost i snažan osjećaj zajedništva.

Posjetitelji mogu očekivati instalaciju koja ne zauzima samo prostor u Puli, nego doista sluša, odgovara i odražava duh grada.

- Koliko ste upoznati s Pulom i Istrom, što kažete o ovdašnjoj umjetničkoj sceni?

- Moja povezanost s Hrvatskom zapravo se proteže na razdoblje dulje od dva desetljeća. Prvi put sam posjetio Istru prije dvadeset godina kao student u Parizu, dolazeći u posjet prijatelju studentu u Opatiju. Odmah sam se zaljubio u bogatu kulturu, povijest i krajolike tog područja, a to divljenje ostalo je i danas. 

Otkad su me pozvali iz festivala Visualia, potpuno sam očaran Pulom. Osim prekrasne obale i obližnjih prirodnih parkova, način na koji grad odaje počast i antici i modernom umjetničkom izričaju je nevjerojatan. Možete proći pored tisućama godina stare rimske arhitekture i odjednom naići na suvremenu svjetlosnu umjetnost ili kultne svijetleće osvijetljene dizalice u brodogradilištu. To je rijetko mjesto gdje drevna povijest i suvremene inovacije koegzistiraju u potpunoj harmoniji.

Ono što me najviše impresionira kod Pule je njen upečatljiv karakter: mirna, a opet dinamična, duboko ukorijenjena, a istovremeno okrenuta budućnosti. Ovdje vlada tiho pouzdanje, istinski osjećaj pripadnosti i prekrasna otvorenost prema novim idejama. Jako cijenim kako Visualia integrira suvremenu svjetlosnu umjetnost izravno u javni prostor, stvarajući izvanredan dijalog s povijesnim gradom. Slavi bezvremenski identitet Pule, a istovremeno unosi svježu, kreativnu energiju u svakodnevne prostore. Stvarno mi je čast dijeliti svoj rad na takvom festivalu i u povijesnom gradu.

- Za vaše umjetničke radove kaže se da pomalo ulaze u zonu znanost, ali i da su povezani s mentalnim zdravljem. Kako to objašnjavate? Koja je vaša glavna poruka?

-Za mene su znanost i umjetnost komplementarni načini istraživanja ljudskog iskustva. Znanost nam daje precizan okvir za razumijevanje kako svjetlost utječe na naš živčani sustav i osjete, dok umjetnost pruža emocionalni jezik da to znanje pretvorimo u osjetilno iskustvo. Kroz svoja istraživanja u Zürichu i na Yaleu počeo sam dizajnirati ono što nazivam 'kontemplativnim prostorima', instalacijama osmišljenim da inspiriraju ljude da se zaustave, utišaju svoj unutarnji 'šum' i ponovno se povežu sa sobom.

Iako ti radovi u velikoj mjeri crpe dostignuća iz neuroznanosti, kognitivne psihologije i mentalnog blagostanja, oni komuniciraju kroz suptilnu atmosferu, a ne tehničko objašnjenje. Fasciniran sam kako nježna promjena u spektru, skali ili mirnoći može pozitivno utjecati na naše unutarnje stanje.

Veza s mentalnim zdravljem djeluje potpuno prirodno. U našem ubrzanom društvu, našim umovima rijetko je dopušteno da jednostavno odmore. Svjetlo može biti dubok, obnoviteljski pratitelj, dok istovremeno smiruje, usidruje i potiče dubok osjećaj prisutnosti. Moje instalacije nude poziv na pauzu i dah. Ako postoji jedna poruka koju se nadam prenijeti, to je da svjetlo ne mora vikati da bi bilo moćno. Ponekad, nježno i promišljeno svjetlo je sve što je potrebno da se možemo zamisliti i pronaći trenutak mira u sebi.