Zbogom, Mićula: Otišao je čovjek kojem je nogomet bio život

Nakon duge i teške bolesti otišao je Berislav Poldrugovac Mićula, čovjek kojem nogomet nikada nije bio samo igra. Bio je njegova velika ljubav, njegov život i nešto čemu se uvijek vraćao – od prvih dana u Štinjanu, preko velikih travnjaka Rijeke i Hajduka, pa sve do tribina i terena na kojima je posljednjih desetljeća pratio generacije koje su dolazile poslije njega.

Za one koji su ga gledali igrati, Mićula je bio nogometaš posebnog kova. Brz, tehnički dotjeran, prodoran i s nogometnim vicem koji se nije mogao naučiti. Talent ga je iz Štinjana odveo do Istre, potom Rijeke, a početkom sedamdesetih i do Hajduka, gdje se od njega očekivalo mnogo.

U Split je stigao početkom sedamdesetih, u vrijeme velikog Hajduka i trenera Tomislava Ivića. Od Mićule se mnogo očekivalo. Trebao je biti jedno od važnih rješenja na krilu momčadi koja će uskoro postati jedna od najpoznatijih generacija u povijesti splitskog kluba.

A onda je, gotovo preko noći, sve stalo. Teška ozljeda Ahilove tetive nakon jedne od utakmica za Hajduk prekinula je njegovu veliku prvoligašku priču. Imao je tek 25 godina. U godinama kada je trebao biti na vrhuncu karijere, Mićula je morao početi ispočetka.

Možda je upravo zato njegova priča danas još zanimljivija. Jer Mićula se nije odrekao nogometa. Vratio mu se na drugi način – u svom Štinjanu. Radio je s mladima, pomagao klubu i prenosio iskustvo koje je stekao igrajući protiv najboljih nogometaša svog vremena. Za mnoge mlade Štinjance nije bio samo trener. Bio je čovjek koji je prošao put o kojem su oni tek sanjali.

A kada je njegovom klubu ponovno trebalo pomoći, nije puno razmišljao. Ponovno je obukao dres i izašao na teren. I u tim godinama još je jednom pokazao ono zbog čega je desetljećima ranije privukao pažnju nogometne javnosti. Nogomet je, jednostavno, ostao njegov život. Kad god je mogao, Mićula je bio uz teren ili na tribinama Drosine. Nije mu bilo važno je li se igrala velika utakmica ili obična prvenstvena utakmica – nogomet je uvijek pronalazio put do njega, a on do nogometa. Bio je dio njegova života od prvih dana u Štinjanu pa sve do posljednjih godina. Takav je bio Mićula – nogometaš velikog talenta, ali prije svega Štinjanac koji nikada nije zaboravio odakle je krenuo.

Ostat će žal što zbog ozljede nikada nije do kraja ispričao priču koju je njegov talent obećavao. No ostat će i sve ono što je dao klubovima za koje je igrao, mladima koje je trenirao i ljudima koji su ga poznavali. Za Štinjan će Mićula uvijek biti više od nekadašnjeg nogometaša Rijeke i Hajduka. Bit će jedan od onih ljudi čije ime postane dio mjesta iz kojeg su potekli.

Zbogom, Mićula.