PLATILA 16.500 EURA ZA AUTO, A ONDA ŠOK: Policija joj ga oduzela jer je bio tražen kao ukraden, evo tko sada mora platiti

Na prvi pogled, priča izgleda gotovo nevjerojatno. Kupite automobil od registriranog trgovca, dobijete račun, urednu dokumentaciju, automobil registrirate u Hrvatskoj i mjesecima kasnije policija vam ga jednostavno oduzme jer je riječ o vozilu koje je ranije ukradeno u inozemstvu.

Upravo se to dogodilo jednoj ženi iz Rijeke koja je kupila automobil u Bujama.

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama, presudom objavljenom 8. rujna 2026. godine zaključio je da odgovornost za pravni nedostatak vozila snosi autokuća od koje je automobil kupljen.

Auto platila 16.500 eura i uredno ga registrirala

Sve je počelo 26. veljače 2024. godine.

Žena je od autokuće iz Buja kupila Toyotu Aygo proizvedenu 2022. godine. Automobil je platila 16.500 eura, preuzela ga i upisala se kao vlasnica u prometnu dozvolu.

Ništa joj, barem prema utvrđenjima suda, nije davalo razloga za sumnju.

Automobil je bio uredno registriran u Hrvatskoj, a kupac je vozilo nabavio od autokuće, odnosno profesionalnog trgovca.

No priča se dramatično mijenja 7. studenoga 2024.

Toga dana automobil joj je oduzela V. policijska postaja Policijske uprave zagrebačke. Objašnjenje: riječ je o vozilu za kojim je raspisana međunarodna potraga jer je ranije ukradeno.

Drugim riječima, automobil koji je Riječanka legalno kupila u Hrvatskoj, platila 16.500 eura i registrirala, više nije mogla zadržati.

Najbizarniji detalj: automobil je tražila talijanska policija

Nije se radilo o tome da je hrvatska policija automobil oduzela zbog nekakvog problema s registracijom ili hrvatskim porezima.

Prema dopisu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 23. svibnja 2025., automobil nije vraćen jer je za njim bila raspisana potraga talijanske policije. Vozilo se i dalje nalazilo u V. policijskoj postaji Zagreb.

Za kupca je situacija bila prilično jednostavna: platila je automobil, ali ga više nije imala.

Zato je od autokuće zatražila da automobil oslobodi prava ili zahtjeva treće osobe te da joj vrati plaćenih 16.500 eura.

Autokuća to nije učinila.

Autokuća: „Provjerili smo sve, auto je imao uredne papire“

Tu počinje drugi dio priče.

Trgovac osporavao je tužbu. Tvrdili su da su automobil kupili od prodavatelja iz Slovenije te da je vozilo imalo urednu dokumentaciju.

Štoviše, autokuća je navela da su postojale službene potvrde nadležnih tijela iz Italije, Slovenije i Hrvatske, a automobil je prije prodaje uredno bio registriran i korišten u Sloveniji.

Automobil je prošao i hrvatsku proceduru. Izdana je potvrda o sukladnosti, a Carinska uprava donijela je porezno rješenje i potvrdu o plaćanju posebnog poreza na motorna vozila.

A onda još jedan detalj koji je autokuća posebno isticala: vozilo je provjereno preko CarVerticala.

U tom sustavu, navodila je autokuća, nije bilo podatka da je automobil ukraden ili da s njim postoji problem.

Njihov je argument zato bio: kako mogu biti odgovorni ako su i sami kupili automobil s urednom dokumentacijom i napravili provjere, a ništa nije ukazivalo na krađu?

Sud: To što su papiri uredni ne znači da je vlasništvo uredno

Upravo je ovdje sud zauzeo ključan stav.

Sud je odbacio argument da su uredne slovenske isprave, hrvatska homologacija i porezna dokumentacija dovoljne da bi se autokuća oslobodila odgovornosti.

Zašto? Zato što takvi dokumenti služe tehničkim i fiskalnim svrhama. Oni ne potvrđuju privatnopravno vlasništvo nad automobilom.

Sud je vrlo izravno zaključio: ako je vozilo ukradeno, ono ostaje ukradeno. Naknadne potvrde i administrativni postupci ne mogu izbrisati taj pravni nedostatak.

Još zanimljivije, sud nije prihvatio ni pozivanje na CarVertical.

Prema obrazloženju presude, CarVertical je komercijalna privatna platforma, a ne službeni državni ili međunarodni registar ukradenih vozila. Činjenica da krađa nije bila vidljiva u toj aplikaciji zato ne oslobađa profesionalnog trgovca odgovornosti.

„Rizik poslovanja trgovca, a ne krajnjeg kupca“

To je možda i najvažnija poruka ove presude.

Sud smatra da je autokuća profesionalni trgovac automobilima i da zbog toga mora postupati s povećanom pažnjom.

Ako trgovac uvozi automobile iz inozemstva i pritom se oslanja na privatne baze podataka ili dokumentaciju dobavljača, rizik da nešto nije u redu ne može prebaciti na krajnjeg kupca.

Sud je izrijekom zaključio da je rizik kupnje ukradenog automobila u inozemstvu ekonomski i pravni rizik poslovanja profesionalnog trgovca, a ne kupca.

A što je s hrvatskom policijom? Je li automobil oduzet nezakonito?

Autokuća je tijekom postupka pokušala otvoriti i drugo pitanje.

Tvrdila je da je automobil možda oduzet bez pravne osnove te da bi, ako je netko odgovoran za štetu, to trebala biti država.

Sud se s tim nije složio. Prema presudi, automobil je oduzet zato što je za njim talijanska policija raspisala međunarodnu potragu. Hrvatska policija postupala je po toj potrazi i imala je pravnu osnovu za oduzimanje vozila koje potječe iz kaznenog djela. Zato sud smatra da odgovornost nije na državi.

Država nije ukrala automobil, nije ga stavila na tržište i nije od kupca uzela 16.500 eura. To je učinio trgovac.

Sud: Nije bitno je li autokuća znala da je automobil ukraden

Još jedna važna stvar: sud nije utvrdio da je autokuća znala da je automobil ukraden.

Naprotiv, iz obrazloženja proizlazi da sud smatra kako ni trgovcu očito nije bio poznat problem. Međutim, to ne mijenja njegovu odgovornost prema kupcu.

Razlog je u pravilima o pravnim nedostacima stvari, odnosno tzv. evikciji.

Prodavatelj odgovara za pravne nedostatke po načelu objektivne odgovornosti. Njegovo znanje o tome da je automobil ukraden nije uvjet odgovornosti.

S druge strane, kupac ne smije znati za nedostatak u trenutku kupnje. U ovom slučaju sud je zaključio da žena nije znala da je automobil ukraden i da nije imala razloga u to posumnjati. Kupila ga je od ovlaštenog trgovca i dobila uredne hrvatske dokumente.

Automobil zapravo nije ni mogao biti valjano prenesen na kupca

Sud je otišao korak dalje.

Prema obrazloženju presude, autokuća je kupcu prodala stvar koja nije bila njezino vlasništvo. Automobil je prethodno bio nezakonito otuđen od izvornog vlasnika, zbog čega je postojalo jače pravo treće osobe.

Zato autokuća nije mogla kupcu valjano prenijeti vlasništvo nad automobilom. A kada je automobil kupcu u cijelosti oduzet, ugovor o kupoprodaji raskida se po samom zakonu.

Upravo je to sud primijenio u ovom slučaju.

Presuda: 16.500 eura – plus kamate od dana kupnje

I tako dolazimo do iznosa. Sud je naložio autokući da ženi isplati 16.500 eura, odnosno cijelu kupoprodajnu cijenu.

Na taj iznos moraju platiti i zatezne kamate počevši od 26. veljače 2024., dakle od dana kada su primili novac za automobil.

Uz to moraju platiti još 1.890,73 eura troškova parničnog postupka, također sa zateznim kamatama od dana presuđenja.

A autokuća? Novac može tražiti od slovenskog dobavljača

Sud je pritom ostavio otvoren put autokući.

Ako smatraju da su oni sami oštećeni jer im je slovenski dobavljač prodao ukradeni automobil, svoj novac mogu tražiti regresnim postupkom u Sloveniji.

Drugim riječima, logika presude je otprilike ovakva: krajnji kupac ne bi trebao snositi posljedice problema koji je nastao prije nego što je automobil došao do njega. Trgovac prvo mora vratiti novac svom kupcu, a potom može tražiti naknadu od onoga tko mu je prodao problematično vozilo.