Životna priča Puležana Elvira Husarića: Od spavanja u crkvi i ljubavnih jada do poziva u reprezentaciju

Elvir Husarić, rođeni Puležan koji je dres futsal kluba Rijeke obukao prije tri godine, dao je velik doprinos uzdizanju kluba prema vrhu hrvatskog futsala, a zbog snažnog i preciznog udarca, driblinga, "rolica" i drugih atraktivnih malonogometnih minijatura brzo je osvojio srca gledatelja na tribinama, piše portal HMNK Rijeka. 

Uz ostalo, Husarić je pričao o svojim počecima, kada je trenirao veliki nogomet u Istri.

"Bio sam dosta dobar, no prerano sam se udebljao i postao mali bucko koji zna rolati i driblati, ali nije dovoljno spreman. Lutao sam po lokalnim klubovima pa završio u futsalu, točnije u Potpićnu. Krenuo sam u juniorskoj momčadi, no ubrzo me legendarni Patrik Drndić prebacio u seniore, gdje sam u zadnjoj prvoligaškoj sezoni tog kluba odigrao desetak susreta", isričao je Husarić.

I baš kad je razmišljao što će dalje sa sportom i životom, naletio je na pulskog malonogometnog stručnjaka Danila Rašulu.

"Danilo me je pozvao u Italiju gdje je bio trener. Samnom je došao i kolega iz Pule Edi Ljubas, no kako nam u tom klubu nisu mogli srediti papire potrebne za iznajmljivanje stana, spavali smo u svlačionici. Danilo nam je čitavo vrijeme pomagao i donosio hranu. Obećali su nam kako će nas prebaciti u jednu montažnu kućicu, ali niti od toga nije bilo ništa. Ubrzo smo završili u jednoj ogromnoj crkvi u kojoj smo dobili malu sobicu i kuhinju. Igrali smo za 300 eura mjesečno, no Edi se ozlijedio i vratio doma, a ja sam još neko vrijeme ostao pa zbog izbijanja korone krenuo za njim", otkrio je Elvir neobične detalje talijanske igračke epizode.

Nakon iskustva u Italiji nakratko se skrasio u rodnoj Puli, te zajedno s bratom i prijateljima iz kvarta osnovao Verudu, malonogometni klub, s kojim je došao nadomak elitnog futsalskog ranga.

"Osim mene igrala su braća Moravac te Edi Ljubas, a Manolo Bilić je baš te sezone otišao u Futsal Pulu i ušao u Prvu ligu. Borili smo se s njima za naslov, a nikada neću zaboraviti naš gradski derbi. Korona je bila na vrhuncu i igralo se bez gledatelja. Ipak, ispred dvorane se okupilo više od stotinu Verudeža predvođenih vođom navijača Ianom Ivančićem i krenulo s pjesmom i skandiranjem. Unutra nije bilo nigdje nikoga, a izvana sve grmi, baš nezaboravno", ispričao je Husarić. 

U nastavku je govorio i o ljubavnim jadima i još mnogočemu, a više možete čitati na linku.