U pulskoj Areni treba postaviti jasna organizacijska pravila ili odustati od koncerata. Evo kako to rade u Zagrebu

Pulska Arena nije isto što i zagrebačka Arena, no povezuje ih ista stvar: i u prvoj i u drugoj održavaju se koncerti. I to veliki. Dolaze ovdje svjetska imena i puno publike, što zahtijeva jasnu organizaciju i pravila igre. A njih ne bi trebali uvjetovati samo organizatori koncerata koji, uzgred, za najam amfiteatra u špici ne plaćaju ni centa.

Pulska Arena 'vadi se' na to da je zaštićeni spomenik kulture pa u njoj ne smije ovo, ne smije ono, kao što je dopušteno u Zagrebu. No, onda treba jasno reći da se u spomeniku ne smiju održavati koncerti ili postaviti jasna organizacijska pravila.

Prošli tjedan bili smo na koncertu Hollywood Vampiresa u zagrebačkoj Areni, gdje je sve vrlo jasno i precizno organizirano, ništa što se ne bi moglo primijeniti i u Puli.

Na početku, ulazi, jasno označeni, A, B, C. Ako na karti piše A, onda ulazite na ulaz iznad kojeg piše A. Ništa jednostavnije. U pulskoj  Areni i to je prepušteno improvizaciji, pa smo tako, čekajući ljetos na ulaz u dugačkom redu svjedočili kako redari doslovno viču prema zbunjenoj publici:“Oni koji su za tribine na gornji ulaz!“ Kao nekad, kad nije bilo komunikacijskih kanala, pa se moralo vikati s brda na brdo. Umjesto da se postavi velika tabla s jasnim uputama tko gdje ulazi.

I onda te nesretne tribine: moraš doći dva sata prije da bi zauzeo mjesto, u suprotnom riskiraš da ćeš ostati bez njega, kao što se dogodilo našem uredniku Nenadu Čakiću, što jednostavno ukazuje na to da je prodano više ulaznica nego što ima mjesta ili je riječ o organizacijskom propustu, puštanju i one publike na tribine koja ta mjesta nije platila. Osim toga, nije isto ukoliko sjediš nasuprot pozornice ili tamo negdje gore, lijevo, gdje je pogled puno lošiji. U zagrebačkoj Areni, kao i na ulazu, sve je vrlo jednostavno i jasno: na karti piše tribina ta i ta, red taj i taj, sjedalo to i to. Bolji pogled košta više. I onda sjedneš na svoje mjesto, par minuta prije koncerta. Nikakvo čekanje, nikakvo 'čuvanje' mjesta kao u kamenom dobu. Bi li se kamene tribine u pulskoj Areni nagrdile ukoliko bi se numerirale naljepnicama, kao recimo u Veroni? Ne bi. Ako su konzervatori odobrili da cijelo Malo rimsko kazalište nestane pod teškom čeličnom konstrukcijom, onda se ništa strašno ne bi dogodilo ni tribinama u Areni, koje uostalom nisu izvorne rimske.

Broj ulaznica. Prije dvije godine iz Grada Pule, odgovarajući na naša pitanja o tome zbog čega organizatori u špici ne plaćaju najam Arene, odgovorili su da je organizacija koncerata na ovom mjestu vrlo zahtjevna kako tehnički, tako i financijski te da će dovesti veliku svjetsku zvijezdu za 8.000 ljudi postati financijski neodrživo za organizatore s obzirom na honorare takvih izvođača na tržištu i troškove produkcije u Areni.

Današnja gradska vlast je ipak odredila 8000 ljudi kao limit, a kao 'dokaz' tome navode dostavljenu dokumentaciju organizatora o broju prodanih karata. To je isto kao da ulaziš sa skrivenom limenkom piva i kažeš nemam ništa, pa ti je redar onda napipa u torbi i oduzme. Broj posjetitelja, a bilo je minulog ljeta dosta prenakrcanih koncerata, treba provjeravati, pa vidjeti je li bilo osam ili nedopuštenih 12 tisuća ljudi, što danas ne bi trebao biti problem. Ako kojim slučajem nismo u kamenom dobu. Ili ne pogodujemo organizatoru.

Pa onda famozna 'trava'. Za velikih koncerata krcata ljudima, visoka, bez ograde. Pravo je čudo što nitko dosad nije izginuo. Ili se barem dobro polomio. A s nje pogled kao i ozad Arene.

Pa šankovi. U Zagrebu je parter podijeljen u dvije zone: A je bliža bini i, jasno, skuplja i u njoj je manje gužve. Platio si više i podrazumijeva se da ti nitko neće skakati po glavi kao u Puli. U zoni A nalazi se i poseban šank gdje na piće uopće ne čekaš ili čekaš razumno vrijeme. Broj šankova određuje se prema broju posjetitelja. Ako je u pulskoj Areni dopušteno osam tisuća ljudi, zbog čega su unutra dva ili tri šanka? Možda je bolje da ne bude nijedan.

A što se stiskavca u parteru tiče na gotovo plus 40, što reći ako jedva čekaš da završi trosatni koncert koji si ushićeno čekao deset mjeseci? Nema tog koncerta koji čovjeku ne bi prisjeo, žednom i zalijepljenom u parteru, iz kojeg svako toliko iznose onesviještene fanove. Možda bi i ovdje vrijedila zona A i zona B.

Zahodi su u pulskoj Areni pomalo problematični. Ne može se reći 'izgradimo ih 20', ali se možemo zapitati zašto su ovog ljeta bila zatvorena dva zidana zahoda, a 'radili' su samo kemijski? Ne znam što reći za kemijski zahod, nisam nikad u njega ušla, što zbog smrada, što zbog mraka, a navodno u njemu nema ni vode kojom bi se oprale ruke. 

Na koncu, famozni ulazi i izlazi: ima ih šest, a otvorena dva ili tri. Valjda se čeka incident, stampedo i da netko izgine pa će se valjda otvoriti. Jest, troškovi su veliki, treba ih pokriti, sve je to razumljivo, ali sigurnost ljudi nadilazi svaki zarađeni cent.