Zelg Galešić ostvario je svoju najveću pobjedu. I nije bila u kavezu

Svaku karijeru obilježava poneki događaj. Sa strane možda neće izgledati ni po čemu specifičan, ali nekome nosi posebnu emociju. Nadahnuće. Obilježava malu pobjedu u aktualnim okolnostima.

Subotnji Brave MMA event možda i nije bio najbolji od dosad održanih u pulskoj Areni. Bilo je po imenima boraca i mečeva izvrsnijih. Razvikanijih, atraktivnijih. Kao kad su Trojanci Zelga Galešića u Areni efektno skidali glave favorita i skalpove bivših UFC-ovaca. Nema tome ni koja godina.

Bažant, Vitasović i Slo Rocky su u primjerenoj gladijatorskoj atmosferi, krvavi, razbijeni, ali borbeno našpanani poput samuraja, legionara ili gurka odrađivali nastupe za povijest. Pobjede za vječnost. Pamtljive, dojmljive. Pohranjene u kolektivnu memoriju i duh sporta koji ovisi o hrabrosti, kontroli straha, adrenalinu i noradrenalinu.

Nema u ovom sportu humanosti koliko je tu časti, za što je Zelg kao jedan od pionira MMA scene utrošio gomilu vremena objašnjavajući ljudima zašto borci jedan drugome skaču po glavi, a da je pritom odnos među njima opet fer, džentlmenski. Nagrada za nastupe i pobjede, koliko god velika, uvijek je premalena za uloženo. Ovo je sport bez nogometnih plaća i bonusa, milijunskih ugovora, još manje foliranja, simuliranog padanja po šesnaestercu, iritantnog kreveljenja.

U subotu se Zelg Galešić potvrdio kao partner bahreinskog Bravea, ali i menadžer domaćin, organizator, producent, trener, otac i majka eventa oslonjenog na domaće snage, njemu blisko klupsko okruženje i sponzore koji mu vjeruju.

Subota je bila vrhunac njegove sportske karijere, kulminacija dugogodišnje posvećenosti, konzistentnosti, potvrda vrijednosti, iskrenosti i poštenog pristupa, što je nekad važnije od veličine, brojki, pregleda stranica i prisustva regionalnih MMA zvijezda.

Subota u Areni bila je Zelgov trenutak istine, verifikacija, momentum, kairos – Pula i Istra podržali su njega i Trojan neovisno o promociji koja im je partner. Što je trenutno možda najsnažnija moguća poruka.

U naelektriziranom sportsko-poslovnom odnosu s FNC-om, organizacijom i brendom u čije je temelje krajnje benevolentno otpočetka uložio cijeli kapital Trojana, prije svega borce koji su kod njega i za njega vrijednost, a ne topovsko meso, Zelg je pokazao da je čovjek sa stavom te da uvijek, makar išao zaobilaznim i kompliciranijim putem, pronađe neka nova rješenja. Prema njemu, na svim razinama i svugdje, zasluženo postoji respekt. To je ono što ga čini uspješnim, stručnim, priznatim. Čovjeku se može oduzeti sve osim znanja, principa i ljudskog odnosa. Kao što je jednom negdje zabilježio Emil Tedeschi, sve drugo je na prodaju. Galešić i Trojan nisu. Pregovori, dogovor – da. Podcjenjivanje – ne.

U rekapitulaciji jučerašnjih mečeva, kao glavnog razloga okupljanja tisuća simpatizera MMA-a, Pletikos je pokazao da ne mora biti pobjednik da bi bio borac; mali Pavlović je stroj slagan po recepturi idola mu Bažanta; Pereša je nakon jedno desetljetne apstinencije pokazao srčanost i volju; Tutić je beskompromisni udarač i hodajuća atrakcija; Luka Vrtačić konačno slijedi liniju svog talenta; Andi Vrtačić – nezaustavljiv. Kategorija iznad. (Napisao: Robert Frank)