Vlast se ne ruši prosvjedom protiv smeća. Ona se ruši sama kad građanima počne objašnjavati da su oni koji se žale - smeće
Piše: Marcello Rosanda
Imamo, izgleda, novi hrvatski nacionalni sport: pronalaženje komunista.
Danas ih je, prema nekim genijalnim političkim analizama, bilo na desetke tisuća. Na Trgu bana Jelačića. S hrvatskim zastavama. Uz skandiranje „Hrvatska, Hrvatska!“. Došli ljudi iz cijele zemlje jer ih je naljutio ilegalno odloženi otpad u Lici, pa su, eto, nekako postali ljevica.
Čovjek se mora zapitati gdje smo sve te komuniste dosad skrivali.
Jer ako je svatko tko pita gdje je država, gdje su inspekcije i zašto desetci tisuća tona otpada završavaju tamo gdje ne smiju biti - komunjara, onda je Hrvatska očito prepuna komunista. Ima ih po Gospiću, Zagrebu, Istri, Pazinu, vjerojatno i po vašem stubištu. Samo čekaju da netko spomene otpad pa da izađu iz podruma.
A posebno su opasni ovi novi komunisti. Ne traže revoluciju, nego sanaciju. Ne traže radničko samoupravljanje, nego da institucije rade svoj posao. Ne žele rušiti državu, nego pitaju zašto država nije zaštitila njihove ljude.
Strašna stvar.
Uostalom, kakva bi to bila hrvatska ljevica koja na Trg dolazi s hrvatskim zastavama? To bi već moglo izazvati ozbiljnu krizu identiteta kod onih koji su navikli domoljublje mjeriti količinom zastava u kadru i praćenjem nogometne repke. No, dobro, sada uglavnom šute, što je zapravo genijalno.
A dok se oni bave time tko je komunjara, otpad uredno ostaje otpad.
U Lici ga je, prema procjenama, više od 30.000 tona. U Pazinu se već godinama nalazi oko 13.000 tona otpada iz bivše Istraplastike, za čiju je sanaciju predviđeno oko 8,1 milijun eura. U Istri imamo i Kaštijun, gdje se ponovno upozorava na neugodne mirise, probleme s biootpadom i opterećenost sustava.
Ali dobro, možda su i Pazinjani komunisti. Možda je i Kaštijun ljevičarska zavjera. Možda je i smeće politički motivirano.
Jer očito je najvažnije pitanje u Hrvatskoj više nije zašto imamo problem s otpadom, nego tko je dovoljno desno da smije prigovoriti na njega.
Jesu li komunjare i branitelji iz Gospića koji su se prije koji dan pojavili na jednoj od televizija, ljuti zbog nebrige vlasti i otpada? Bilo bi super vidjeti te političare i analitičare koji će ih nazvati kumunjarama ili rušiteljima vlasti ili štogod u tom rangu.
Današnji prosvjed zapravo je razotkrio koliko je nekima teško podnijeti građane koji nisu spremni šutjeti.
Ako je nekoliko desetaka tisuća ljudi na punom Trgu bana Jelačića samo „ljevica“, onda imamo ozbiljan demografski problem: Hrvatska je, izgleda, prepuna ljevičara, a da toga nitko nije bio svjestan.
Možda bi trebalo raspisati popis stanovništva, ali ovaj put s dodatnim pitanjem:
„Jeste li komunjara ili samo ne želite živjeti pokraj smeća?“
Jer ako je ovo drugo dovoljno za političku etiketu, onda slobodno upišite Hrvatsku na kartu svijeta kao zemlju s najvećom gustoćom komunista po kvadratnom kilometru.
A možda je istina puno jednostavnija i puno neugodnija.
Možda ljudi nisu došli rušiti vlast. Možda su došli pitati zašto vlast toliko dugo nije riješila problem.
I možda to u normalnoj demokraciji nije 'komunistički' čin, štogod to zapravo značilo, nego sasvim običan građanski refleks.
Uostalom, vlast se ne ruši prosvjedom protiv smeća. Vlast se najviše ruši sama kad građanima počne objašnjavati da su oni koji se žale - smeće.