Pet puta prostranija Valdibora još čeka pravu valorizaciju

Izgradnja lukobrana na sjevernoj strani otoka Sv. Katarina najveće je ulaganje u povijesnu staru južnu luku istoimenog naziva od vremena Austrougarske. Naime, za zaštitu luke od pogubno zapadnog vjetra kojeg stari Rovinjci nazivaju ponente bilo je aktualno još za vrijeme Mletačke Republike, kada je Rovinj bio jedno od najvećih pomorskih, a nadasve ribarskih središta sjevernog Jadrana.

Konkretni planovi pojavili su se koncem 18. stoljeća. Oživjeli su tek 1838. godine, kada je austrijska vlada uređivala cijelu rovinjsku operativnu obalu, pa je na red došla i izgradnja novog mola. Već 1844. godine raspisan je natječaj o produženju manjeg mola na obalnom sijelu Calsanta, kako su nazivali i stari podlokani mol.

Tijekom izgradnje povećavana je dužina, pa je na kraju stari mol produžen 18 metara s visinom od dva metra od srednje vode. Mol je izgrađen u monumentalnom obliku i pokriven masivnim kamenim oklopnicima.

Veliki mol dovršen 1859. godine

Na kraju mola izgrađeno je i odmorište, pa je molo koji je dobio naziv Grande molo, kasnije Veliki mol, postao omiljena šetnica. Paralelno se gradila zgrada lučke kapetanije, koja i danas služi toj svrsi. Mol je tri stoljeća od prvotne ideje dovršen 1859. godine.

Izgradnja novog mola pokazala se punim pogotkom, posebno zbog unapređenja pomorskog prometa, trgovine i zaštite tadašnjeg lučkog bazena. Bilo je to razdoblju snažnog gospodarskog i pomorskog razvoja grada, uz Pulu najznačajnijeg gospodarskog središta Istre.

Nakon izgradnje pruge do Kanfanara 1976. Rovinj je postao zanimljiv i kao industrijska luka. Za teretni promet Austrougarska je izabrala prostranu sjevernu luku Valdibora, do koje je izgrađen i industrijski kolosijek.

Ovaj je prostor posebno bio značajan kada je na mjestu današnje tvornice za preradu ribe izgrađena jedna od najvećih destilerija u Austrougarskoj. Bačve destilata su se ponajviše prevozile brodovima. Ampelea, koja je zapošljavala 450 radnika, bila je na čelu konzorcija u koju su se udružili Stock iz Trsta, Mansueto iz Umaga, Marchesi iz Vodnjana i Morpurgo u Splitu.

Valdibora značajna za prijevoz industrijskih proizvoda i boksita

Luka u Valdibori je posebno postala značajna nakon što je u Istri počela eksploatacija boksita. Kroz 20. stoljeće preko Valdibore su prevezena velike količine boksitne rudače. Ova tamno crveno rudača pretvorila je tadašnju teretnu obalu u ključnu industrijsku točku regije.

Na prostoru današnjeg velikog parkirališta Valdibora nalazila su se golema, otvorena odlagališta boksita dovezenog iz unutrašnjosti Istre. Zbog otvorenog skladištenja i pretovara, za vjetrovitih dana cijela bi Valdibora bila prekrivena finim slojem crvene prašine.

Ključnu ulogu u dopremanju boksita do same obale imala je pruga Kanfanar–Rovinj, a kasnije i neprekidne kolone kamiona koji su rudu iz istarskih jama oko Rovinja, Žminja i Pazinštine spuštali ravno u luku.

Poduzeće Istarski boksiti, čije je središte bilo u Rovinju, zapošljavala je preko 1600 radnika. Sa Valdibore skupljao se boksit se brodovima prevozio u Italiju, posebno u tvornicu aluminije u Margheri kod Venecije. U toj tvornici se pred Drugi svjetski rat prerađivalo 90 posto istarskog boksita.

Nikad izgrađen lukobran u Valibori planiran još za vrijeme Austrougarske

Prepreka daljnjem razvoju Valdibore bila je nedostatak lukobrana zbog čega je povremeno za velikih garbinada uzrokovane velike štete na obali. Jedna od najvećih bila je 1966. kada je u moru završio velik dio ukrcajnog platoa sa boksitom. Austougarska je imala planove izgradnje velikog lukobrana u Valdibori ali ta velike investicija nije nikad izvedena.

Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća razmatrala se mogućnost izgradnje velike luke u Valdibori. Srećom, tadašnje vodstvu Rovinja otklonilo je takvu mogućnost pa je luka izgrađena u Kopru. Da je došlo do izgradnje u Valdibori budućnost Rovinja bi vjerojatno bila više usmjerena prema industriji nego turizmu.

Rovinjski čelnici su se 80-tih godina prošlog stoljeća našli pred još jednom dilemom. Naime, dobili su ponudu za izgradnju nove ACI marine. Investitori su za gradnju marine izabrali obalu podno hotela Park, što im je bilo jeftinije nego gradnja u puno dubljem akvatoriju Valdibore koja je prostorno pet puta veća od stare gradske luke.

ACI marina se mogla izgraditi u Valdibori

Na javnom predstavljanju planova o izgradnji marine 1983. godine u kazalištu Gandusio pred veliki  brojem građana predstavnici investitora na čelu s direktorom ACI-ja Veljko Barbierijem su stavili tadašnje odbornike Skupštine općine Rovinj pred gotov čin - izgradnja marine kod hotela Park ili odustajanje.

Rovinjci su se tada teškog srca morali odreći pitome plaže podno na kojoj su generacije naučile plivati. Valdibora je usprkos povremenim inicijativama do danas ostala izložena moru, zbog čega je nekoliko puta uslijed nevremena i velikih valova i plavljenje došlo do velikih šteta na parkiranim automobilima na platou u Valdibori.

Tek, u Valdibori je izrađene moderna lučica na području San Pelagio, neposredno uz bolnicu, koja je djelomično zaštićena poluotokom Muccia na kojem je izgrađena bolnica.