Bio je osuđen na tri godine zatvora, a sada je pravomoćno oslobođen: Kraj slučaja Ližnjanca Vedrana Piccolija

Gotovo 14 godina nakon prometne nesreće na Medulinskoj cesti, pravomoćno je završena priča koja se godinama vodila protiv Ližnjanca Vedrana Piccolija.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbio je kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika i potvrdio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Puli iz listopada 2022. godine. Time je oslobađajuća presuda postala pravomoćna, a kazneni postupak protiv Piccolija je zaključen.

Slučaj je počeo još 5. studenoga 2012. godine, kada je na Medulinskoj cesti smrtno stradao 49-godišnji Milan Možar iz Medulina. Piccoliju se stavljalo na teret da je kao vozač Volkswagen Golfa, pod utjecajem najmanje 1,75 promila alkohola, izazvao prometnu nesreću u kojoj je Možar poginuo. U ranijim verzijama optužnice postojale su i razlike u opisu kretanja pokojnika: između ostalog, je li vozio bicikl ili ga je gurao hodajući uz cestu.

Od tri godine zatvora do pravomoćnog oslobođenja

Ovo je bio drugi veliki preokret u predmetu.

Prvotno je Općinski sud u Puli 2018. godine Piccolija proglasio krivim i osudio na tri godine bezuvjetnog zatvora. No ta je presuda 2020. godine ukinuta nakon njegove žalbe, a predmet je vraćen na ponovno suđenje. Viši sud tada je tražio da se ponovno i detaljnije ispitaju vještaci prometne i sudskomedicinske struke, osobito oko kretanja Možara, njegova položaja u trenutku naleta te njegove alkoholiziranosti.

Nakon promjene nadležnosti i izmjene zakonskih odredbi predmet je na kraju završio pred Županijskim sudom u Puli. Nakon ponovljenog dokaznog postupka taj je sud u listopadu 2022. godine donio oslobađajuću presudu.

Tužiteljstvo se žalilo i tražilo da se presuda ukine i predmet ponovno vrati na suđenje. Upravo o toj žalbi sada je odlučio Visoki kazneni sud.

Što se zapravo dogodilo na cesti?

U središtu cijelog slučaja bilo je pitanje je li Piccoli svojim ponašanjem izazvao nesreću i je li se nesreća mogla izbjeći da je vozio ili reagirao drugačije.

U ponovljenom postupku provedeno je kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje. Sud je prihvatio zaključke vještaka prometne struke Berislava Barišića-Jamana i sudskomedicinskog vještaka Ilije Kučinara.

Prema utvrđenjima na kojima se temelji oslobađajuća presuda, Piccoli se kretao brzinom manjom od dopuštene i propisno, sredinom svoje prometne trake, iako je u krvi imao 1,75 g/kg alkohola. Istodobno je utvrđeno da je Možar neposredno prije naleta iskoračio desnom nogom prema sredini kolnika.

Vještaci nisu mogli utvrditi točan trenutak u kojem je Možar zakoračio pred automobil, niti točno mjesto naleta. Nije bilo materijalnih tragova ni očevidaca koji bi omogućili sigurnu rekonstrukciju posljednjih trenutaka prije udara.

Još jedan važan element bio je položaj i stanje pješaka. Sud je utvrdio da se Možar kretao suprotno prometnim propisima, odnosno desnom umjesto lijevom stranom ceste, a noću nije bio označen reflektirajućim materijalom niti na drugi način osvijetljen. U njegovoj krvi nakon smrti utvrđeno je 2,87 g/kg alkohola, što odgovara stanju teške alkoholiziranosti i, prema vještaku, može dovesti do dezorijentacije, poremećaja koordinacije i naglih promjena smjera kretanja.

Alkohol kod Piccolija ipak nije nestao iz priče

To je važno naglasiti jer bi se iz same oslobađajuće presude moglo pogrešno zaključiti da je sud utvrdio kako Piccoli nije vozio pijan.

Visoki kazneni sud izričito navodi da je njegovo upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola bilo krajnje nedopušteno ponašanje koje povlači prekršajnu odgovornost. No za kaznenu odgovornost bilo je potrebno dokazati nešto više: da je upravo kršenjem prometnih propisa izazvao nesreću.

A upravo to, zaključio je sud, nije dokazano s potrebnom sigurnošću.

Prema obrazloženju Visokog kaznenog suda, neposredni uzrok naleta bilo je ponašanje pješaka neposredno prije kontakta s automobilom, a ne Piccolijeva vožnja. Sud posebno naglašava da, zbog nedostatka materijalnih tragova i očevidaca, nije moguće precizno utvrditi kako se Možar kretao neposredno prije nesreće niti gdje je točno došlo do naleta.

Zato nije prihvaćen ni zahtjev državnog odvjetnika za dodatnim prometnim vještačenjem. Sud je zaključio da se novim vještačenjem ne bi moglo pouzdano rekonstruirati ono što zbog nedostatka dokaza više nije moguće utvrditi.

Sud: nema sigurnih dokaza za kaznenu odgovornost

Konačan zaključak Visokog kaznenog suda prilično je jasan: nema sigurnih dokaza koji bi pokazali da je Piccoli prekršio propise o sigurnosti prometa na način koji je izazvao nesreću i smrt pješaka.

Drugim riječima, sud nije rekao da se nesreća nije dogodila, niti da Piccoli nije bio pod utjecajem alkohola. Utvrđeno je da je vozio alkoholiziran. No nije dokazano da je upravo ta okolnost, odnosno njegovo ponašanje za volanom, bila uzrok smrtnog ishoda.

U postupku je Piccolija zastupao odvjetnički tim iz Pule, Vlatko Nuić i Slaven Boljun. Nuić je još tijekom ranijeg postupka tvrdio da krivnja njegova branjenika nije dokazana te da se, kada nakon provedenih dokaza ostane sumnja, mora primijeniti načelo prema kojem se ona rješava u korist okrivljenika.

Sada je to i pravomoćni epilog

Prvotna presuda od tri godine zatvora više ne postoji kao pravomoćna osuda. Nakon ukidanja te presude, ponovljenog suđenja, novog dokaznog postupka, oslobađajuće presude Županijskog suda u Puli i žalbe državnog odvjetnika, posljednju riječ dao je Visoki kazneni sud.

Dakle, oslobađajuća presuda ostaje na snazi, a donesena je 19. kolovoza 2026. godine.