Tko zapravo želi kupiti Uljanik? Tajanstvena kompanija iz Luksemburga otvara niz pitanja

Prodaja pulskog brodogradilišta Uljanik Brodogradnja 1856 stigla je do trenutka u kojem će država morati odlučiti kome će povjeriti budućnost škvera.

Za 97,13 posto poslovnog udjela pristigle su dvije obvezujuće ponude, iako je natječajnu dokumentaciju ranije otkupilo čak devet zainteresiranih ulagača. CERP (Centar za restrukturiranje i prodaju) je potvrdio da su dvije ponude zaprimljene, ali zasad ne otkriva njihove detalje.

Prema neslužbenim informacijama, jedna ponuda vrijedna je oko 14 milijuna eura i dolazi od turskog brodogradilišta Kuzey Star, dok je druga, vrijedna 14,5 milijuna eura, stigla od društva Mira Finance Capital Holding S.à.r.l. iz Luksemburga.

Upravo je drugi ponuđač posebno zanimljiv.

Kompanija osnovana tek 2025. godine

Mira Finance Holding registriran je u Luksemburgu 19. kolovoza 2025. godine. U registru je naveden kao društvo čija je djelatnost držanje većinskih udjela u jednoj ili više drugih kompanija.

U javno dostupnom registru trenutno nema podataka o njegovim financijama, godišnjim računima ni upravi. Tijekom ove godine društvo je imalo nekoliko promjena u registru, među ostalim promjenu ovlaštenih osoba i prestanak ugovora o domicilaciji.

Opisuje ga se kao privatni financijski holding s minimalnim osnivačkim kapitalom, bez vidljivih vlastitih operativnih prihoda, zaposlenika i registrirane brodograđevne djelatnosti. Sjedište mu je na adresi u Luksemburgu koju koriste pružatelji administrativnih usluga.

Drugim riječima, iza kompanije koja želi kupiti gotovo cijeli Uljanik zasad se u javnosti ne vidi poslovna priča usporediva s onom koju ima turski ponuđač.

Trag vodi do Švicarske, ali nema dokaza da je riječ o istoj grupi

Dodatnu pažnju privlači samo ime MIRA.

U Švicarskoj postoji MIRA HOLDING AG, investicijsko društvo osnovano 2020. godine. U njegovu upravljanju kroz proteklo razdoblje pojavljuju se Mirko Radaelli i Hasan Mrkić. Radaelli je naveden kao član uprave, dok je Mrkić imao pojedinačno pravo zastupanja.

Ista dvojica povezana su i s društvom MIRA & COMPANY AG iz Zollikona. Ta je kompanija osnovana 2019. godine, a u registriranom predmetu poslovanja navode se financijsko, strateško i investicijsko savjetovanje te usluge upravljanja imovinom.

No ovdje treba stati s zaključcima.

Nema potvrde da su Mirko Radaelli ili Hasan Mrkić vlasnici Mira Finance Holdinga iz Luksemburga. Nema ni potvrde da je luksemburška kompanija nastala iz švicarskog MIRA Holdinga.

Sličnost naziva zato zasad treba promatrati kao trag za daljnju provjeru, a ne kao dokaz da je riječ o istoj poslovnoj grupi.

Švicarski MIRA Holding ove je godine završio u stečaju

Postoji, međutim, još jedna činjenica koja je zanimljiva.

Nad švicarskim MIRA HOLDING AG otvoren je stečaj 22. travnja 2026. godine. U službenoj objavi švicarskog registra navedeno je da je stečaj otvoren odlukom nadležnog suda te da je društvo time raspušteno. Hasan Mrkić iz društva je formalno izašao u svibnju, dok je Mirko Radaelli ostao upisan kao osoba s pravom zastupanja u postupku likvidacije.

Samo po sebi, to nije dokaz bilo kakvog kaznenog djela ili nezakonitosti. Stečaj kompanije ne znači automatski da su njezini direktori učinili nešto protuzakonito.

Ali podatak jest relevantan jer se u isto vrijeme u priči o Uljaniku pojavljuje nova kompanija koja također nosi ime MIRA.

Za sada, međutim, nema dovoljno podataka da bi se ta dva slučaja povezala.

CERP ne otkriva što se nalazi u ponudama

Pokušali smo od CERP-a doznati više upravo o pozadini ponuđača, ponudama i njihovoj analizi.

Odgovor je zasad vrlo štur. Iz CERP-a navode:

„Podatci i informacije iz zapremljenih ponuda kao i podatci koji se odnose na analizu sadržaja ponuda, smatraju se poslovnom i profesionalnom tajnom.“

Dodaju kako će njihove nadležne službe „u postupku analize zaprimljenih ponuda primijeniti sve potrebne i primjerene postupke propisane Zakonom“.

To znači da zasad nema službene potvrde ni o tome koliko je točno koji ponuđač ponudio, ni tko su osobe koje stoje iza luksemburškog društva, ni kako bi izgledalo buduće upravljanje Uljanikom.

Tko će zapravo voditi škver?

Upravo je to možda i najvažnije pitanje.

Turski Kuzey Star, prema javno dostupnim podacima, dolazi iz same brodograđevne industrije. Opisuje ga se kao etabliranog industrijskog igrača s vlastitim dokovima, poslovima remonta i iskustvom u gradnji specijaliziranih plovila.

Mira Finance je nešto sasvim drugo – mladi financijski holding bez javno vidljive brodograđevne operative.

Zato kod te ponude nije dovoljno pitati samo koliko novca netko nudi za Uljanik. Puno je važnije znati tko je stvarni vlasnik, tko financira kupnju i tko bi vodio brodogradnju u Puli.

Na ta pitanja zasad nema javno dostupnog potpunog odgovora.

Uljanik još nije prodan

Dakle, situacija je zasad jednostavna, iako na prvi pogled djeluje komplicirano.

Za gotovo cijeli Uljanik stigle su dvije obvezujuće ponude. Jedna se povezuje s turskim brodogradilištem Kuzey Star, druga s luksemburškim Mira Finance Holdingom. Potonji je osnovan tek prošle godine i o njegovoj je pozadini u javnosti zasad dostupno vrlo malo podataka.

Istodobno postoji švicarski MIRA Holding, uz koji su godinama vezani Radaelli i Mrkić, ali trenutačno nema dokaza da je riječ o istoj poslovnoj grupi kao kod luksemburškog ponuđača. Švicarski MIRA Holding ove je godine završio u stečaju.

CERP sada treba analizirati obje ponude i provesti propisani postupak.

Tek tada će biti jasnije tko doista želi preuzeti Uljanik, s kakvim kapitalom i, najvažnije, što namjerava napraviti s pulskim brodogradilištem.