Je li Istra upravo oborila rekord u cijeni stanova? Evo koliko traže za kvadrat u ovoj zgradi

Kao što se i očekivalo, luksuzni penthaus stanovi u Rovinju, zgradi nekadašnje hladnjače, u čijem je prizemlju super market Tommy, dosegnuli su rekordnu cijenu. Ne samo u ovom gradu, već vjerojatno i na cijelom Jadranu.

U splitskoj tvrtki Dalkonig, koja prodaje ove stanove, saznajemo da se za onaj najmanji, od 127 kvadrata s dva garažna mjesta od 35 kvadrata, traži okruglih 1,9 milijuna eura. Pretvoreno u cijenu po kvadratu to je 14.960 eura.

Budući da malo bolji novi stanovi u Rovinju prelaze cijene od osam tisuće eura po četvornom metru, agenti za nekretnine su prognozirali da će se za ove stanove na atraktivnoj poziciji tražiti više od deset tisuća eura. Proizlazi, međutim, da je ta cijena obilno nadmašena.

Investitori su zgradu dugačku kao nogometno igralište nazvali Casa Buona Parte.

Prilikom gradnje od projektanata smo doznali da je namjera bila izgradnja manjih stanova koji bi se brže prodali. Međutim, prema odredbama GUP-a Grada Rovinja, u kulturno povijesnoj cjelini grada ne mogu planirati zgrade s više od 16 stanova. Tako su novi stanovi premašili 120 kvadrata.

Zatvor, hladnjača, penthaus

Iz novih penthausa puca lijep pogled na povijesnu jezgru grada, ali i na sjevernu obalu Istre, za bure i Dolomita. Iz daljine voluminozna zgrada nekadašnjeg zatvora, kasnije hladnjače, odudara od okolnog graditeljskog naslijeđa naslonjenog na venecijanski stil.

Prvotna zgrada je izgrađena davne 1821. godine kao zatvor na samoj obali. Potom je 1860. godine za potrebe industrije, prvenstveno velike destilerije Ampelea, najveće u široj regiji, nasuta obala s kolosijekom, baština prve industrijske revolucije, mjerilom i položajem potpuno indiferentna pitoresknom Rovinju.

Zatvor je dograđivan 1870. 1900. i 1965. godine, kada je adaptiran za hladnjaču tvornice Mirna. Sadašnja, u biti nova zgrada manja je od hladnjače iz 1965. godine, a veća od zatvora iz 1821. godine. Projektirali su je Dražen Juračić, Jelena Skorup i Marija Grković iz Zagreba.

GUP Grada Rovinja smješta zgradu nekadašnje hladnjače u kulturno povijesnu cjelinu grada, a konzervatorske smjernice odredile su visinske konture rekonstrukcije prema izvornoj građevini zatvora, a tlocrtne prema hladnjači.

Rezidencijalna zona

Očuvana je jedino kamena peta izvorne građevine zatvora iz 1821. godine, skošeni podzid temelja koji je ostao vidljiv na morskom pročelju. Elaborat natječaja, koji su raspisali Grad Rovinj i Tommy, tražio je potpuno iskorištenje dozvoljenog volumena, efikasan, smislen i skladan smještaj poslovnih i stambenih sadržaja.

Nakon dovršenja ove zgrade, sjeverna gradska luka Valdibora, u kojoj se privezuju ili sidre kruzeri koji dolaze u Rovinj, dodatno će dobiti na vrijednosti. Naime, za vrijeme Austrije i Italije ta je uvala prvenstveno bila namijenjena industriji, što je uvjetovala željeznička stanica i luka. Neposredno do željezničke stanice nalazila se Ampelea, svojedobno jedna od najvećih destilerija na ovom dijelu Europe, a sada je tu tvornica za preradu ribe Mirna u vlasništvu Podravke. Na kraju željezničkog kolosijeka kasnije je izgrađene nova hladnjača Mirne.

Na prostoru prema gradskom centru, nekadašnjoj rezidencijalnijoj zoni Svetog Gotarda, nazvanoj prema istoimenoj crkvi, u dvorištu Instituta nižu se divne zgrade. Prva je Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković iz 1891. godine.

Nekad pogled za zatvorenike, sada za bogataše

Slijedi vila Juschka, vlasnika male tvornice cementa, izgrađena 1912. godine. Potom i vila Vianelli iz 1905., obitelji posljednjeg predratnog rovinjskog gradonačelnika koja je bila vlasnica destilerije Ampelea te rovinjskog vinskog podruma. U toj obnovljenoj vili bila je uprava Istarskih boksita čije je nekretnine nakon stečaja kupila Tvornica duhana Rovinj.

Uglavnom, povijesno kolo sreće se okreće. Nekada su odvozili zatvorenike na obalu ili otoke, i na taj način ih dodatno kažnjavali da gledaju pučinu, suncu, kamen, a danas je to postalo luksuz.

Oni koji budu kupili stanove u ovoj zgradi taj će isti pogled platiti pravo malo bogatstvo. Možda su ti ulagači nekako vezani za one nekadašnje koji su gledali pučinu za kaznu?

O novim enormno skupim stanovima puno se piše na društvenim mrežama. Neki pišu da je perverzno platiti 1,5 milijuna eura za boraviti u zgradi ispred koje je veliko parkiralište i obala za iskrcaj ribe.

Tražena cijena veća je nego u Veneciji s pogledom na Canal Grande!

Realno, tvornica Mirna će se prije ili kasnije seliti pa će sa obale u Valdibori nestati i zadnji relikt industrijalizacije, novija velika hladnjača. Obalni dio Valdibore će dobivati na cijeni i postati u cijelosti rezidencijalni, što će se razraditi budućim detaljnim urbanističkim plan zone.