Napustio nas je Danko Lavizatić, čovjek čije su ideje bile ispred vremena. U neke ni ja nisam vjerovao

Nakon teške bolesti, 16. kolovoza, u 74. godini života preminuo je Danko Lavizatić, porečki gospodarstvenik, poljoprivrednik i humanitarac, a prije svega - vizionar.

Moja supruga i ja Lavizatića smo upoznali 2002. godine, nakon što smo ugasili tadašnji tjednik 'Istarski glas'. Bio je druga osoba koja nam je ponudila angažman nakon konferencije za novinare na kojoj smo objavili da naš list prestaje izlaziti.

Prvi je bio tadašnji glavni urednik tjednika 'Globus' Davor Butković, koji nam je ponudio da za tada jedan od najutjecajnijih hrvatskih medija pišemo tekstove i reportaže iz Istre, što smo objeručke prihvatili.

Druga ponuda stigla je od Danka Lavizatića, koji je u to vrijeme bio poslovno vezan uz tvrtku Maškun koja je imala koncesiju za kamenolom u Raklju. Trebala mu je pomoć u komunikacijama i press clippingu jer su aktivnosti vezane uz kamenolom često bile predmet medijskog interesa.

Upoznavši ga, oduševili smo se njegovim znanjem, načinom razmišljanja i pogledima na svijet, a iz današnje perspektive ponajviše njegovim vizionarstvom.

Naime, nakon što smo ugasili 'Istarski glas', odgovarao nas je od pokretanja novih tiskanih novina. Uvjeravao nas je da je budućnost u internetu i da trebamo pokrenuti internetski portal.

Bila je to 2002. godina. Hrvatska internetska medijska scena bila je tek u začecima, Index.hr bit će pokrenut tek krajem te godine. Nama, ljudima odraslima uz tiskane novine, njegova ideja uopće nije bila privlačna. Sama pomisao da će ljudi jednoga dana vijesti, umjesto u novinama, uglavnom čitati na internetu činila nam se gotovo bogohulnom.

Kako smo samo bili u krivu.

Na kraju smo ga poslušali, ali s četiri godine odmaka.

Bio angažiran na lokalnim izborima za Gradsko vijeće Poreča 2005. godine

Nakon tog angažmana s Lavizatićem smo ponovno surađivali tijekom lokalnih izbora za Gradsko vijeće Poreča 2005. godine. Danko je pomagao u kampanji Nezavisne liste Alda Ukanovića, tadašnjeg predsjednika Udruženja obrtnika Poreč.

Lavizatić je osmišljavao predizborni program, Eleonora i ja njegove smo zamisli pretvarali u tekstove, a posredovali smo i u tiskanju predizbornih letaka.

Lista na izborima nije dobro prošla. Osvojila je 256 glasova i ostala bez vijećničkog mandata. Nama se već tada činilo da je dio Lavizatićeva programa ponovno bio ispred vremena i da Poreč jednostavno još nije bio spreman za neke od njegovih ideja. Mnoge od njih danas zvuče gotovo samorazumljivo.

Kasnije su nam se putevi rjeđe susretali, ali svaki susret s njim uvijek je bio zanimljiv i poučan.

Lavizatić je pripadao generaciji istarskih gospodarstvenika koja je svoj profesionalni put gradila u vremenu velikih gospodarskih i društvenih promjena. Ekonomist po obrazovanju, bavio se vanjskom trgovinom, upravljanjem poduzećima, poduzetništvom i poslovnim savjetovanjem, a u kasnijim godinama sve više i poljoprivredom.

Značajan dio njegova poslovnog puta bio je vezan uz kamenarsku industriju. Iskustvo u tom sektoru imao je i kroz Jadran-kamen iz Novigrada, gdje je od 12. srpnja 1994. do 31. ožujka 1995. bio direktor odnosno član uprave tog društva.

Dugi niz godina bio je povezan i s porečkim poduzećem Rastin d.o.o., osnovanim 1994. godine, koje se bavilo računovodstvenim, knjigovodstvenim i revizijskim poslovima te poreznim savjetovanjem.

Njegov angažman, međutim, nije ostao ograničen na poslovni svijet.

Danko Lavizatić bio je prvi predsjednik Rotary Cluba Poreč. Klub je utemeljen 4. travnja 2006. godine, a Lavizatić ga je vodio u njegovim počecima. Već tada porečki su rotarijanci pokrenuli humanitarne aktivnosti usmjerene lokalnoj zajednici, među kojima je bila i nabava EKG uređaja za porečki dom za starije i nemoćne osobe.

U kasnijim godinama sve se više posvećivao poljoprivredi te pitanjima odnosa prema zemlji i prirodi

Iz tog razdoblja ostala je zabilježena i jedna inicijativa koja dobro govori o njegovoj vezanosti uz Poreč. Kao predsjednik Rotary Cluba podržao je ideju da La mula de Parenzo, djevojka iz pjesme koja je postala jednim od najprepoznatljivijih simbola grada, dobije svoju skulpturu.

U kasnijim godinama sve se više posvećivao poljoprivredi te pitanjima odnosa prema zemlji i prirodi. I tada je zadržao osobinu koja ga je pratila kroz različite faze profesionalnog života - spremnost da javno kaže što misli i reagira kada smatra da nešto u sustavu ne funkcionira kako bi trebalo.

Kada se danas spoje različiti dijelovi njegova životopisa - poduzetništvo, kamenarska industrija, poslovno savjetovanje, kratki dodir s lokalnom politikom, Rotary, humanitarni rad, lokalne inicijative i poljoprivreda - dobiva se slika čovjeka širokih interesa, poduzetničkog duha i izražene potrebe da sudjeluje u životu zajednice.

Posebno mjesto u svemu tome imao je Poreč. Grad u kojem je živio i djelovao nije mu bio samo mjesto stanovanja, nego prostor njegova poslovnog, društvenog i građanskog angažmana.