još uvijek nepravomoćno

Veliki preokret u dugom sporu Končara i Cetinski: Kermas izgubio milijunsku tužbu, mora platiti i više od 2 milijuna eura troškova

Piše: Marcello Rosanda

24.08.2026 - 05:44
Fotografija iz 2010. godine kada su obitelj Cetinski i Danko Končar bili u dobrim odnosima
Fotografija iz 2010. godine kada su obitelj Cetinski i Danko Končar bili u dobrim odnosima

Nakon više od 16 godina sudskog postupka stigao je veliki preokret u sporu koji se vodi između tvrtke Kermas ulaganja Danka Končara i Vinke Cetinski te još troje tuženika. Županijski sud u Puli raniju je presudu ukinuo, a nakon ponovljenog postupka sud je sada u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kojim je Kermas tražio naknadu štete povezane s kupnjom dviju istarskih investicija - Hacijende Baldaši i Stancije Santolina.

 

Riječ je o sporu koji seže još u 2010. godinu, a u kojem se tijekom godina raspravljalo o milijunskim iznosima, vrijednosti istarskih nekretnina, kupnji poslovnih udjela i načinu na koji su se donosile odluke o velikim investicijama.

U središtu svega bile su Vinka Cetinski, tadašnja članica uprave Kermas ulaganja, te kupnje poslovnih udjela društava Hacijenda Baldaši i Stancija Santolina. Kermas je tvrdio da je zbog tih transakcija pretrpio štetu jer su poslovni udjeli plaćeni znatno više od cijene po kojoj su prethodno bile nabavljene nekretnine koje su se nalazile u imovini tih društava.

Prema navodima iz postupka, za Hacijendu Baldaši i Stanciju Santolinu nekretnine su prethodno kupljene za oko 1,08 milijuna eura, dok je Kermas za poslovne udjele tih društava platio ukupno oko 4,67 milijuna eura. Upravo je ta razlika bila jedan od temelja tužbenog zahtjeva.

Kermas je tvrdio da je Vinka Cetinski prikrivala stvarnu cijenu nekretnina, odnosno da je postojao dogovor s ostalim tuženicima prema kojem su se poslovni udjeli prodavali po višim cijenama, čime je društvu nastala šteta.

No, nakon ponovljenog postupka sud je zauzeo potpuno drugačiji stav.

Sud: nije se kupovalo samo zemljište

Jedan od ključnih zaključaka presude jest da se vrijednost poslovnih udjela ne može jednostavno izjednačiti s vrijednošću zemljišta koje se nalazilo u imovini pojedinog društva.

Sud prihvaća objašnjenje prema kojem predmet investicije nisu bile samo pojedinačne katastarske čestice, nego razvojni projekti. Hacijenda Baldaši i Stancija Santolina bile su dio šireg koncepta razvoja istarskih stancija, koji je uključivao okrupnjavanje zemljišta, razvoj projekta, prenamjenu i buduću turističku ili drugu gospodarsku valorizaciju.

U presudi se navodi da takve investicije nisu bile tek ideja na papiru. Kermas je, prema ocjeni suda, kupnjom poslovnih udjela preuzeo i rizik razvoja tih projekata. Zbog toga se eventualna razlika između ranije plaćene cijene zemljišta i kasnije plaćene cijene poslovnih udjela sama po sebi ne može smatrati dokazom štete.

Posebno je važan zaključak suda o ulozi Danka Končara.

Tijekom postupka različito se iskazivalo o tome tko je zapravo donosio odluke o kupnjama. Danko Končar tvrdio je da je imao veliko povjerenje u Vinku Cetinski i da je ona bila zadužena za provjeru cijena, dok je Cetinski tvrdila suprotno – da je ona pronalazila lokacije i prezentirala ih Končaru, a da je upravo on donosio konačne odluke o ulaganju.

Sud je povjerovao drugoj verziji.

Posebno se pritom oslonio i na iskaz Danice Žagmešter, treće članice uprave, koja je opisala da bi Cetinski pronašla lokaciju, prezentirala je Končaru, a on bi potom odobrio realizaciju. Sud navodi i da je Žagmešter provodila financijske isplate upravo prema Končarovim odobrenjima.

Zbog svega toga sud je zaključio da je Vinka Cetinski postupala s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika te da je Končar bio upoznat s načinom na koji se ulaganja provode.

Sud pritom nije prihvatio ni tvrdnju da je postojao dogovor prema kojem se nekretnine smiju kupovati isključivo izravno od vlasnika. U obrazloženju se navodi da su se i ranije koristile slične transakcije, odnosno kupnja poslovnih udjela društava koja su u svom portfelju imala nekretnine.

Milijunski trošak za Kermas

Konačni financijski učinak presude za Kermas ulaganja pritom je vrlo značajan.

Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud mu je naložio da tuženicima nadoknadi troškove postupka. Vinki Cetinski priznato je 521.340 eura, Željanu Hrvatinu i Romini Hrvatin zajedno 769.790,50 eura, a Marinu Sorgu 613.590,50 eura.

Ukupno je riječ o više od dva milijuna eura troškova.

Zanimljivo je i da je ovo isti spor u kojem je ranija prvostupanjska presuda bila povoljna za Kermas ulaganja, da bi je drugostupanjski sud potom ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.

Nakon godina novih vještačenja, svjedočenja i rasprava, novi je zaključak prvostupanjskog suda potpuno suprotan: Kermas nije dokazao da je pretrpio štetu niti da su Vinka Cetinski i ostali tuženici odgovorni za nju. Sud je odbacio i tvrdnju o zajedničkom planu prikrivanja stvarnih cijena nekretnina.

Važno je naglasiti da je riječ o prvostupanjskoj presudi, pa ona nije konačan završetak ovog dugog sudskog spora. No, nakon 16 godina postupka i milijunskih iznosa koji su kroz njega prošli, nova odluka predstavlja veliki pravosudni preokret u jednom od poznatijih sporova povezanih s nekretninskim investicijama u Istri.

Imaš vijest? Podijeli je s nama putem Vibera ili WhatsAppa

Posljednje novosti