Pomidor punjen sirom Camembertom, motarom, kapulom i maslinovim uljem

Rano je ujutro. Taman su otvorili kafić. Sjedim na kamenom trgu na Pagu i čekam svoj jutarnji espresso – kratki, bez šećera. Prvi sam i jedini gost na terasi; svi ostali, izgleda, još spavaju.

Na godišnjem sam odmoru. Sa sobom sam ponio traper kratke hlače, crne gumene japanke, nekoliko bijelih majica, crne Ray-Ban "Old School Blues" sunčane naočale i Levi'sovu pamučnu šiltericu. U džepovima imam svoj "Ajfonet", koji mi služi za fotografiranje i snimanje videa, novčanik i tradicionalni japanski rasklopni nož. Minimalizam na djelu – to je sve što mi treba dok sam na godišnjem.

Dok sjedim i ispijam jaki espresso, gledajući u prazno prema velikoj kamenoj crkvi na trgu, razmišljam o svojem sljedećem receptu.

Šećući ovim kamenitim bijelim gradom, među rijetkim raslinjem koje tu i tamo izbija između kamenja, primijetio sam motar. To je biljka koja raste tik uz more, citrusnog je, blago gorkastog i slankastog okusa. Nešto bih mogao napraviti s njime.

Jučer me nazvao bratić i rekao: „Damjane, moraš otići u ono selo o kojem sam ti govorio, tamo iznad Paga, s druge strane, pri vrhu brda. Javi se mome prijatelju Blaženku. On uzgaja najbolji pomidor na svijetu! Moraš ga probati.“

I tako od jučer navečer u hladnjaku imam i taj Blaženkov pomidor. Razmišljam kako ću ga iskombinirati sa svježim motarom. Dodat ću neki egzotični sir koji se dobro sljubljuje s motarom – baš za inat ne želim paški sir jer bi sve bilo po klišeju. Ja sam ipak Outlaw. Maslinovo ulje i malo kapule zaokružit će priču u salati.

„Dobra ti je ova ideja, Man!“

Dok to u sebi izgovaram, iz desnog džepa vadim svoj crni kožni novčanik. U njemu, uz sedam ili osam novčanica eura, nosim i desetak malih bijelih papirića koje sam još u Puli izrezao tako da stanu u novčanik. Na njima skiciram ideje čim mi padnu na pamet. Iz novčanika vadim i malu mesinganu Fisherovu kemijsku olovku, onu koja piše crnom tintom, i skiciram zamišljeno jelo.

Desetak minuta kasnije već hodam od trga prema maloj kamenoj lučici. Iz džepa vadim svog vjernog Higonokamija – tradicionalni japanski rasklopni nož iz Osake, koji je uvijek uz mene. Berem motar koji raste iz pukotine starog bijelog kamenog bloka, na samoj granici mora i kopna.

Vraćam se u staru kuću na rivi, odmah uz more. Penjem se škripavim strmim drvenim stubama na terasu i krećem u akciju.

View this post on Instagram

A post shared by Damjan Bistričić (@monsieuroutlawchef)

Sastojci za jednu osobu

1 pomidor
10 dag sira Camembert
pola manje kapule
25 g svježeg motara
1 jušna žlica maslinova ulja

Priprema

Oštrim kuhinjskim nožem odrežite tanki gornji dio pomidora, a zatim ga izdubite. Ja sam izdubljenu unutrašnjost odmah pojeo, a vi je možete iskoristiti, primjerice, za tost s gaudom koji ćete napraviti kasnije za večeru. (Vidi fotografiju.)
Camembert narežite na kockice malo veće od zrna graha pa ih privremeno ostavite na tanjuriću. (Vidi fotografiju.)
Polovicu manje kapule narežite na tanke trakice.
Motar narežite na komadiće nešto manje od zrna graška. (Vidi fotografiju.)
U izdubljeni pomidor stavite Camembert, motar, kapulu i jednu jušnu žlicu maslinova ulja. Sve dobro promiješajte.
Jelo je spremno za konzumaciju, ali ga možete ostaviti u hladnjaku tridesetak minuta da se lagano rashladi.

Odrežite komad pomidora i nabodite ga vilicom zajedno s kockicom Camemberta, na kojoj će se sada nalaziti tanki listić kapule i komadić motara, oplemenjeni maslinovim uljem.

Dok žvačete, uključite sva svoja osjetila i uživajte u blago gorkastom, slankastom i citrusnom okusu motara, oplemenjenom puninom Camemberta, svježinom kapule i zaokruženom aromom vrhunskog maslinova ulja.

Dobar vam tek, dragi čitatelji.

Vaš Outlaw.