Ljudi bez srama pljačkaju one koji imaju najmanje. Nekad bi takve uvaljali u katran i perje

Mediji su prošlog tjedna ponovno prenijeli policijsko upozorenje na "mangupe" kojima je glavni izvor prihoda varanje i pljačka starijih osoba – onih koji uglavnom nemaju puno, ali su zbog socijalne izoliranosti ili slabijih kognitivnih sposobnosti često laka meta.

Sve se to ponavlja prečesto, no moram priznati da svaki put iznova osjetim jednak prezir i gađenje prema tim besprizornim likovima i bešćutnosti koja ih vodi do najslabijih.

Jer, i razbojnik može biti frajer i džentlmen, poput Robin Hooda ili možda Jesseja Jamesa, a može biti i ljudski talog koji će danas starcu oteti mirovinu, a sutra valjda i školarcu novac za marendu.

Zapitam se tko su takvima bili heroji iz djetinjstva. Bernie Madoff? Superhik, možda? Ili su jednostavno zamijenili snalažljivost pokvarenošću, a bezobrazluk smatraju životnom vještinom?

I da, svatko od nas sigurno ima neko opravdanje za razne pizdarije koje ponekad napravi, ali negdje mora postojati crta. A ispod te crte više nijedno opravdanje jednostavno nije dovoljno dobro.

Nekad davno, na Divljem zapadu, one koji su se bavili sličnim "biznisima" uvaljali bi u katran i perje čim bi ih uhvatili, kako bi svima ostalima bilo jasno s kim imaju posla.

Koliko god se ta opcija i danas činila primamljivom, mislim da bi puno korisnije bilo takve "obilježiti" javnim radovima za opće dobro. Skupljanje smeća uz cestu, košnja trave ili čišćenje grafita s fasada. Ne zato što bi time vratili ono što su oteli, nego zato što bi barem neko vrijeme morali učiniti nešto korisno za zajednicu koju su svjesno i bez imalo srama iskorištavali.

A potencijalnim žrtvama ne preostaje drugo nego – oprez.

Vrijedi zastati na trenutak i razmisliti prije nego što se napravi pogreška koja se poslije skupo plaća. Ako vam je bilo što sumnjivo, nazovite nekoga kome vjerujete, pitajte susjeda ili jednostavno okrenite policiju na 192.

Jer, nitko ne može znati da u kući imate novac, a još manje da su baš te novčanice navodno lažne ili falsificirane. Većina tih priča raspadne se čim im se posveti nekoliko minuta zdravog razuma.

Dok policija ne makne takve prevarante s ulica, najbolja zaštita ostaju oprez i doza nepovjerenja prema nepoznatima koji se nenajavljeno pojave na vratima. Oprez ne jamči da vas nitko neće pokušati prevariti, ali itekako povećava izglede da će otići praznih ruku.