Ponekad najveći koncerti ne trebaju ni pirotehniku ni velike produkcije

Ne znam jeste li ikada bili na nekoj imerzivnoj izložbi. Najčešće su posvećene djelima velikih umjetnika, a zamišljene su tako da posjetitelj ne ostane tek promatrač, nego postane dio njihova svijeta.

Čim zakoračite u prostor, granica između stvarnosti i slike polako nestaje. Van Goghovo zvjezdano nebo kovitla se iznad glave, Klimtovi motivi šire se oko vas, a pod se pretvara u Monetovo jezero koje prelazite vlastitim koracima. Slike više ne vise na zidovima – one vas okružuju i, uz glazbu, svjetlo i pokret, na trenutak imate osjećaj kao da ste zakoračili u nečiju maštu.

Upravo takav dojam ostavio je na mene i sinoćnji koncert Johna Legenda u pulskoj Areni. Bio je to svojevrsni put kroz život i impresivnu karijeru glazbenika ispričan zvukom klavira, jednim od najljepših vokala koje sam imao prilike čuti u pulskom amfiteatru i nizom osobnih priča koje su publici približile čovjeka iza zvijezde.

Priznajem, na koncert sam došao bez velikih očekivanja. Nakon vulkana energije koji je večer prije s iste pozornice eruptirao zahvaljujući legendarnom Jovanottiju, već je minimalistička scenografija, tek klavir na pozornici, nagovijestila da me čeka sasvim drukčije iskustvo. I doista, bilo je upravo tako.

John Legend jedan je od onih glazbenika čije ime mnogima na ovim prostorima možda neće odmah zazvučati poznato. No gotovo sam siguran da je većina barem jednom čula njegove pjesme na radiju ili ih je otkrila zahvaljujući algoritmima glazbenih platformi. Riječ je o hitovima koji bi svojedobno sigurno završili na svakoj ambicioznijoj kaseti ili CD-u "za muvanje cura". Pripadnici generacije X dobro će znati o čemu govorim.

"A Night of Songs and Stories" nije bio koncert na kojem su se ruke dizale u zrak i plesalo do besvjesti. Bio je to ogoljen, intiman i duboko emotivan nastup u kojem su jedini "specijalni efekti" bili virtuozno sviranje klavira, moćan glas i iskreno pripovijedanje.

Umjesto futurističkih kulisa, pirotehnike i plesača, pulsku je publiku dočekala elegantna, gotovo asketska scena. Na pozornici su bili tek raskošni klavir, decentna rasvjeta i veliki ekran na kojem su se izmjenjivale obiteljske fotografije i crtice iz njegova života. Legend je večer otvorio sugestivnom izvedbom pjesme "Let's Get Lifted", svog debitantskog hita iz 2004. godine, nakon čega su uslijedile jednako dojmljive interpretacije pjesama "Save Room" i "Green Light".

Između pjesama s publikom je dijelio tople, duhovite i vrlo osobne anegdote. Otkrio je kako mu je umjetničko ime nadjenuo suradnik Kanyea Westa, impresioniran njegovim sviranjem klavira. Gledajući iz današnje perspektive, nakon 13 Grammyja i statusa EGOT umjetnika – jednog od samo 19 izvođača u povijesti koji su osvojili Emmy, Grammy, Oscar i Tony – teško je zamisliti prikladnije ime.

Prisjetio se i dana kada je kao 19-godišnjak za svega 500 dolara snimio danas već kultni klavirski riff za pjesmu "Everything Is Everything" Lauryn Hill. Govorio je i o svom najvećem uzoru Stevieju Wonderu, koji mu je pjevao na vjenčanju, nakon čega je uslijedila dirljiva izvedba Wonderove balade "Ribbon in the Sky", a potom i klasika "Bridge Over Troubled Water" dvojca Simon & Garfunkel.

Koncert nije bio samo glazbeni događaj, nego je imao i izraženu društvenu notu. Nakon što se presvukao u besprijekorno bijelo odijelo i a cappella izveo legendarnu pjesmu "God Only Knows" grupe Beach Boys, Legend je progovorio o suvremenim društvenim podjelama. BLM pokretu i problemu masovnog zatvaranja u Sjedinjenim Američkim Državama.

Najemotivniji dio večeri stigao je uz "Ordinary People", pjesmu za koju kaže da mu je promijenila život i lansirala karijeru. A zatim je došao trenutak koji je publika cijelo vrijeme iščekivala – "All of Me". Legend je ispričao kako ju je napisao za suprugu Chrissy Teigen i prvi put izveo na njihovu vjenčanju na jezeru Como. U pulskoj Areni upravo je ta balada postala vrhunac jedne naizgled obične, a zapravo sasvim posebne glazbene večeri, završene dugotrajnim ovacijama publike.

Za kraj, priznajem, rijetko me koncert iznenadi u mjeri u kojoj je to uspio John Legend. Otišao sam bez očekivanja, a vratio se uvjeren da sam slušao jednog od najboljih vokala koji će ovog ljeta stati na pozornicu pulske Arene. Zato će oni koji su ovaj koncert preskočili jer nisu bili sigurni je li vrijedan dolaska možda požaliti. A ako im se ikada ponovno pruži prilika poslušati Johna Legenda uživo, savjet je jednostavan – ovaj put neka je ne propuste.