Bez ozbiljnih ulaganja snovi o oživljavanju brodogradnje u Puli ostat će samo snovi

Ponekad je korisno otići nekoliko tisuća kilometara od kuće kako biste jasnije vidjeli ono što vam je cijelo vrijeme pred nosom. Nakon obilaska Navantije u dalekom San Fernandu i porinuća korvete izgrađene za saudijsku ratnu mornaricu, postalo mi je jasnije kolika je danas razlika između brodogradilišta koja grade svoju budućnost i onoga pokraj kojeg gotovo svakodnevno prolazim, a koje već godinama više živi od uspomena na svoju prošlost nego od brodogradnje.

Povod tom putovanju bilo je pismo namjere koje su nedavno potpisali Uljanik i Navantia, jedna od najvećih europskih brodograđevnih i obrambenih grupacija. Iako taj dokument još ne znači sklapanje konkretnog posla, potvrđuje obostrani interes za suradnju i otvara mogućnost partnerstva koje bi u budućnosti moglo uključivati i gradnju korveta za Hrvatsku ratnu mornaricu.

U Navantiji su ponosni na svoju tradiciju, ali o njoj govore tek usput. Fokus im je na tehnologiji, ljudima, rokovima i rezultatima. Tijekom razgovora s menadžerima kompanije bilo je jasno da ih prvenstveno zanima kako povećati proizvodne kapacitete, kako skratiti rokove gradnje i kako odgovoriti na sve veću potražnju za vojnim i specijaliziranim brodovima.

Posebno zanimljivo bilo je čuti takav stav u pokrajini Cádiz, jednom od najpoznatijih turističkih područja Španjolske. Plaže, ugostiteljstvo i turizam ondje imaju golem gospodarski značaj, baš kao i u Istri. No za razliku od nas, čini se da su mnogo svjesniji koliko gospodarstvo koje se oslanja pretežito na jednu djelatnost može biti ranjivo.

Takav način razmišljanja možda najbolje sažima rečenica koju nam je tijekom obilaska izgovorio Alfonso Valea González, komercijalni direktor Navantije za Europu i Tursku: "Turizam je privremeno rješenje. Ako povećavate kapacitete brodogradilišta, stvarate gospodarsku aktivnost i radna mjesta za godine unaprijed." U regiji poput Istre, gdje se gotovo svaka gospodarska rasprava prije ili kasnije svede na broj noćenja i turističku sezonu, ta rečenica zvuči gotovo provokativno. No upravo je na takvom razmišljanju izgrađen industrijski sustav koji danas Navantiji donosi milijarde eura prihoda i tisuće radnih mjesta.

Posebno impresivan bio je obilazak nove hale za pripremu limova, u koju je prošle godine investirano oko 40 milijuna eura. Potpuno automatizirani procesi omogućili su da se posao koji je nekada trajao sedam dana danas obavlja za svega nekoliko sati, uz gotovo potpuno uklanjanje mogućnosti ljudske pogreške.

Iskreno, tijekom obilaska te hale više sam imao osjećaj da se nalazim u nekoj visokotehnološkoj farmaceutskoj tvornici nego u brodogradilištu. Sve je bilo besprijekorno uredno, čisto i organizirano. Na svakom koraku vidjela se preciznost procesa i svijest o tome da svaka minuta ima svoju cijenu. Možda je taj dojam subjektivan, ali nakon obilaska svih proizvodnih cjelina teško je bilo oteti se dojmu da se u njima u jednom danu proizvede više nego što se u nekim našim brodogradilištima proizvede u mjesec dana. Ako sam u toj procjeni i pogriješio, nisam siguran da sam puno pretjerao.

Rezultati takvog pristupa vidljivi su i na navozima. Korveta kakvu je Navantia prije nekoliko dana porinula za Saudijsku Arabiju, a kakvu nudi i Hrvatskoj ratnoj mornarici, gradi se približno godinu dana. Već četiri mjeseca nakon početka gradnje prvog broda stvaraju se uvjeti za početak gradnje sljedećeg. Takva dinamika nije rezultat slučajnosti nego precizno posloženog sustava. Nije slučajno da je tijekom razgovora González nekoliko puta ponovio kako je u njihovom poslu najvažnije jedno - ispuniti ugovorene rokove.

Ta naizgled jednostavna rečenica možda najbolje objašnjava razliku između uspješnih i neuspješnih brodogradilišta. Investicije, tehnologija, radna snaga i državno vlasništvo važni su elementi, ali na kraju tržište priznaje samo one koji kvalitetan brod mogu isporučiti na vrijeme. Jednako je zanimljivo da se brodovi i najveći dio opreme koja se ugrađuje u njih proizvode gotovo u potpunosti u regiji. Oko Navantije je izgrađena široka mreža kooperanata, projektantskih kuća i specijaliziranih tvrtki koje zajedno stvaraju snažan industrijski ekosustav. Zato utjecaj kompanije daleko nadilazi granice samog brodogradilišta i predstavlja jedan od ključnih gospodarskih stupova pokrajine Cádiz.

U tom kontekstu zanimljivo je promatrati interes koji Navantia pokazuje za Pulu i Uljanik. Tijekom razgovora s Alfonsom Valeom Gonzálezom više je puta naglašeno da bi eventualni posao uključivao i hrvatske projektantske kuće te domaće dobavljače iz različitih sektora. Također je otvoreno govorio o potrebi dodatnih ulaganja, novih proizvodnih kapaciteta i zapošljavanja velikog broja radnika.

To možda i jest najvažnija poruka koju sam ponio iz Španjolske. Jer generaciji ljudi koja danas donosi odluke u europskoj i svjetskoj brodogradnji slavna prošlost Uljanika ne znači previše. Berge Istra, rekordi i velika imena iz povijesti zaslužuju poštovanje, ali ne donose nove ugovore. Ono što potencijalni partneri vide u Puli nije prošlost nego lokacija, infrastruktura koja još postoji i mogućnost širenja vlastitog poslovanja.

Jednako tako, ljudi s kojima sam razgovarao ne ostavljaju dojam da imaju iluzije o stvarnom stanju Uljanika. Naprotiv. Potpuno su svjesni da bi prije bilo kakvog ozbiljnog zajedničkog projekta bilo potrebno značajno investirati u tehnologiju, opremu i ljude. Kada González govori o potrebi ulaganja u nove proizvodne sadržaje i povećanje kapaciteta, teško je ne zaključiti da bi Uljaniku prije ozbiljnog povratka na tržište bio potreban temeljit tehnološki i kadrovski „face lifting“. Bez toga će se teško vratiti ozbiljnoj brodogradnji.

A bez ozbiljne brodogradnje Uljanik će postupno ostati tek zatočenik emocija vezanih uz neka bolja vremena – svojevrsni neformalni muzej industrijske baštine čije će dizalice i navoze građani i turisti nastaviti fotografirati s druge strane ograde, prisjećajući se onoga što je nekada bio.

Jer, rekao bih, najveći problem Uljanika danas nisu godine koje je već nepovratno izgubio, nego vrijeme koje i dalje gubi.