'Mi smo se do 1900. ženili između sebe. Naplaćali smo se psihijatara, al' imamo povijest'

Od središta sela do plaže nekih je sedamsto metara pa Nikoli Škoki i Nenadu Drakoviću nije ni palo na pamet da prošećemo do nje, već su se odmah zaputili do automobila, piše Marina Borovac za Večernji list. Geni su čudo, a njihovi su iz Crne Gore iz koje su još 1657. godine u Peroj došli njihovi preci. Iako onih koji se tako izjašnjavaju danas nema baš puno, Društvo perojskih Crnogoraca čiji je Nikola tajnik poprilično je aktivno kroz pjesmu, ples i susrete, u mjestu imaju knjižnicu "Njegoš" s nekoliko tisuća naslova i muzej s etnografskom zbirkom, gdje su skice rodoslovnih stabala svih perojskih obitelji, brojne fotografije starih Perojaca, kao i predmeti koji su darovali:

– Ovo je bavulj – pokazujući drveni sanduk govori Škoko, vodeći nas po prostoriji i objašnjavajući za svaki od izložaka što predstavlja kao i tko je na fotografijama.

– Mi smo se do 1900. ženili između sebe. Naplaćali smo se psihijatara, al' imamo povijest – smije se.

U svojoj privatnoj zbirci Škoko ima čak 157 primjeraka Njegoševa "Gorskog vijenca" na raznim jezicima svijeta. Najstariji je s kraja 19. stoljeća, najmanji tek nešto veći od kutije šibica:

– Htio sam se prijaviti za Guinnessovu knjigu rekorda jer vjerujem da je to najveća privatna zbirka ovoga djela, al' tko će se tom papirologijom baviti – kaže dodajući kako mu u kolekciji nedostaje "Gorski vijenac" na japanskom.

Perojski Crnogorci čuvaju i više od 200 godina staru narodnu nošnju no najprepoznatljiviji je, i najuočljiviji, simbol njihove prisutnosti crkva svetog Spiridona podignuta u selu stotinjak godina nakon što su prve crnogorske obitelji došle u ovaj kutak Istre. Nasuprot crkve je pekara, a uz nju posjećeni štand s voćem, povrćem i maslinovim uljem. Vlasnici Danijela i Ivan Šajkunić – Perojka i Slavonac – u mjestu imaju svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i sve što na štandu prodaju, sami su proizveli. Uz domaće, njihovi su kupci gosti ovoga mjesta, a njih posljednjih godina ima iz cijeloga svijeta. Dosta je stranaca tu i pokupovalo kuće pa na starinama ima nadograđenih katova, da bi se moglo više iznajmljivati. Najam apartmana je od stotinu eura naviše.

– Kroz Peroj je prolazio vodovod za Brijune pa smo zato među prvima u Istri dobili vodu – objašnjava Nikola.

Peroj je s Brijunima trebao biti povezan i s mostom koji bi išao od mola do otoka, a na sredini bi se podizao da propusti veća plovila. No rat je prekinuo promišljanje o tome. Mol je u međuvremenu uređen, kao i šetnica i plaža, što se mještanima baš i nije po volji, ali gostima se sviđa:

Više pročitajte ovdje.