Noćobdija iz Veronske

Čitatelj i stanovnik Veronske ulice u centru Pule (ona kod caffe bara Bounty) poslao nam je zanimljiv i nadahnut tekst o događaju ispred svoje zgrade kojem je svjedočio.

Pa kaže on ovako:

Gluho doba noći, odzvonile i dvije ure a dolje na kamenim kockama mladići uglas razglabaju o maturalnom eseju iz hrvatskog. Ne smije biti kraći od četiristo četrdeset riječi… A kako ga započeti i toliko nakititi o Patnjama mladoga Werthera, Glembajevima, Kiklopu, Posljednjim Stipančićima, a tek Calderon i Petrarca…  I to za sto šezdeset minuta, drugoga dana rezerviranog za hrvatski?

Kad mi se učinilo da debati neće biti kraja, odoh do prozora, podigoh roletu i ugledah tri mladića na kamenim kockama i s povećim plastičnim bocama u rukama.

Dobro jutro, momci!, oglasih se.

Utihnuše na trenutak, pa znatiželjno pogledaše gore prema prozoru a jedan veselo doviknu:

O dobro jutro more…

Bravo, komplimenti, rekoh, šteta što i Pupačić nije na na popisu…

I umjesto planiranog pitanja kad misle otići, nastavismo predmaturalno ćaskanje. Pa im rekoh da i mene more maturantske brige: pozvala me generacija na godišnjicu mature, a dolje prema jugu nema aviona, samo katamaranom četiri i po ure preko Unija, Suska, Lošinja, Ilovika, Silbe… I onda najam auta pa hitnja da do ure popodne stignem u Gradsku vijećnicu pored Katedrale Svetoga Jakova… I dok ih gledam i slušam onako razigrane, sjetih se da kolegi Dinku nisam javio jesam li za crni ili mesni rižoto…

Bude li Vas, barba, ovako često noću?

Na dobronamjernu znatiželju uzvratih kako je kreator pješačke zone na kraju pulske Veronske imao lijepu zamisao, ponudio je šetačima uz tri kocke još tri kamene klupe sa stabalcima u njima… Ali za projektantskim stolom smetnuo je valjda s uma da su u Veronskoj i kuće sa živim ljudima… A desilo se usto da je u tu pješačku poetiku uletio i uljez, omalovaživši je… Pa je teta Elda s kata iznad krletke od terase ljeti odlazila spavati na tržnicu… Pisao je o tom i Glas Istre.

Kad je odzvonila i treća ura, spomenuh da su gradovi nekoć imali noćobdije koji su brinuli o miru i redu, o zatvaranju gradskih vrata… Da je neveliki Dvigrad imao poseban sustav ulaza od tri obrambena pojasa i da su namjernike noćobdije propuštale od vrata do vrata…

Momci shvatiše poruku i uz srdačni pozdrav odoše prema Zagrebačkoj.

Sretno! I navratite nakon mature, ali - oko ponoći…, isprati ih otpozdrav. (Napisao Mirko Urošević)