Obilježena 84. godišnjica povijesnog susreta predstavnika talijanske i hrvatske komunističke partije

SDP Labina, Udruga antifašista Labinštine i Udruga Josip Broz Tito Labin obilježili su 12. lipnja u Griži kod Vineža 84. obljetnicu susreta predstavnika Komunističke partije Italije i Komunističke partije Hrvatske, na kojem je dogovoreno da članovi KPH započnu pripreme za antifašistički ustanak.

Na spomen-obilježje vijenac su položili Gracijela Milevoj i Amel Tubić.

Uz njih prisutni su bili Sanela Velić, Edi Kodrin, Ifet Bešić, Josip Hrvatin, Josip Štemberga, Valter Černjul i Branko Franković.

„Svake godine nastojimo ovaj događaj obilježiti na odgovarajući način. Nažalost, interes je iz godine u godinu sve slabiji. Čini se da je posebno među mlađima prisutno nedovoljno znanja o ovim događajima“, istaknuo je u pozdravnoj riječi Bešić.

Černjul se ovom prilikom osvrnuo na četiri značajna Labinjana značajna za komunistički pokret: Dušana Diminića, Josipa Kosa – Noskovića, Ermenegilda Stembergu i Almu Pikunić.

Diminić je bio sin učitelja koji se pred fašističkim zlostavljanjem iselio u Zagreb. Već s osamnaest godina uključio se u Komunističku partiju. Bio je partizan i imao važnu ulogu u organizaciji i političkom radu u Istri, nakon rata radio je u diplomaciji i sudjelovao na mirovnoj konferenciji u Parizu, a kasnije je obavljao visoke političke i državne dužnosti u Jugoslaviji. Zbog zalaganja za demokratizaciju društva izbačen je iz partije i marginaliziran.

Kos – Nosković je sudjelovao u komunističkom pokretu u Šumberu i na Labinštini još prije Drugog svjetskog rata. Zbog političke aktivnosti bio je progonjen od talijanskih vlasti i morao je bježati u Zagreb. Jugoslavenske ga vlasti također proganjaju i zatvaraju u zatvor u Gradiški. Nakon rata uključio se u društveno-politički rad i gospodarstvo. Dugo je bio generalni direktor Zagrebačke pivovare, koju je razvio u veliku tvrtku.

Štemberga je bio aktivan u emigrantskim i omladinskim krugovima te povezan s labinskim iseljenicima i radničkim društvima u Zagrebu. O tome svjedoči njegov nadimak “dečko s harmonikom”. Poginuo je u ratu.

Pikunić je također djelovala u organiziranju političkog rada u Istri prije i tijekom rata, posebno na Labinštini. S obitelji i suradnicima bila je uključena u ilegalne aktivnosti, a nakon rata nastavila je živjeti i djelovati u političkom i društvenom okruženju.