Naša istaknuta glumica iskreno o odgoju blizanki: 'Iznenađuju me zrelim promišljanjima i zbilja uživam u razgovorima s njima'

Kada je krajem prošle godine Gavella na scenu postavila "Sigurnu kuću" u kojoj želi potaknuti društveni dijalog i osvijestiti važnost postojanja sigurnih mjesta, ali i empatije i razumijevanja prema žrtvama, bilo je jasno da ona postaje više od kazališne predstave te da je riječ o umjetničkom i društvenom apelu protiv šutnje i ravnodušnosti, piše Gloria.

Nastala prema istoimenom romanu hrvatske autorice Marine Vujčić, riječ je o snažnoj i emotivnoj drami koja progovara o nasilju nad ženama i važnosti postojanja sigurnih prostora - fizičkih i simboličkih - u kojima žrtve mogu pronaći podršku i novi početak.

Jedna od uloga pripala je glumici Dijani Vidušin (44), rođenoj Puležanki sa zagrebačkom adresom, koja ističe kako je s godinama naučila prepoznavati granicu između sebe i lika. Smatra i da bi "Sigurna kuća" trebala biti obvezno štivo za sve žene koje ulaze u odnose, kako bi mogle prepoznati mehanizme manipulacije koji mogu dovesti do nasilja. Upravo joj je uloga Lade Lončar u toj predstavi ovih dana donijela i Nagradu Vladimir Nazor, najvažnije nacionalno umjetničko priznanje.

Velika čast i priznanje

"Vjerovala sam u ono što radim i u našu predstavu, a nagrada je došla kao iznenađenje i velika čast. Uloga mi je dala prostor da ispitam poziciju žrtve u svakom smislu - žrtve partnerskog nasilja, odgoja, sustava koji je zakazao i zakasnio. Ali kad pomislim da netko to stvarno prolazi, a mi to zamišljamo, onda mi ta uloga ne djeluje zahtjevno, nego nužno. Važno je da se ta tema rastvori i pokaže kao rana koju društvo treba liječiti, a ne skrivati. Ne mogu reći da je lagano štivo, ali isto tako ne želim sebe kao glumicu stavljati u poziciju žrtve. Mislim da je teže bilo stvarati predstavu nego što ju je danas igrati. Nama glumcima je lakše na sceni nego što je publici u gledalištu. Ono što imam dajem u izvedbi, tako da nemam što ponijeti kući. Ali sam zahvalna što svaki lik koji gradim ostaje u meni kao neki učitelj, kao podsjetnik, kao svijest o tome tko smo mi kao bića i kakav je svijet u kojem živimo" govori Dijana.

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.