Najpoznatiji karizmatični hrvatski alpinac je za svoje priče dobio vjerojatno najduži aplauz u Multimedijalnom centru

Velik broj Rovinjaca došao je na predstavljanje knjige „Tri drame na Everestu: moji usponi na vrh svijeta sa zapada, juga i sjevera“ Stipe Božića u Multimedijalnom centru, kojeg je priredila Gradska knjižnica „Matija Vlačić Ilirik”. Naš najpoznatiji alpinist ja ponizno, sa strahopoštovanjem govorio o svojim usponima na najvišu svjetsku planinu da je na kraju pozdravljen vjerojatno najdužim aplauzom koji se čuo u ovoj dvorani.

Ni nakon završetka video prezentacije triju uspona na Everest, koje je Božić ovjekovječio fotoaparatom i filmom, sada i novom knjigom, publika se nije razilazila. Zanimali su ih brojni detalji, a Božić je strpljivo odgovarao, slikao se sa ljubiteljima prirode i potpisivao knjige koje su razgrabljene i prije početka predstavljanja.

Nova Božićeva knjiga donosi osobno i snažno svjedočanstvo o usponima na Mount Everest, kroz tri njegova najzahtjevnija smjera. Upravo su ti pravci obilježili povijest alpinizma kao simboli krajnjih granica ljudske izdržljivosti i hrabrosti, a autor je bio među prvima, a i danas je među rijetkima koji su ih savladavali.

Autentični uvid u izazove Muont Everesta, „krova svijeta“

Božić je o usponima na Mount Everest govorio ne samo kao o uspjesima, već i o dramatičnim i tragičnim iskustvima koja su pratila njegove ekspedicije, nudeći autentičan uvid u izazove „krova svijeta“. Na taj je način s publikom podijelio dojmove i priče s ekspedicija koje pomiču granice ljudskih mogućnosti, istražujući pritom snagu duha, izdržljivost i hrabrost.

Tri grebena Everesta ‒ zapadni, južni i sjeverni ‒ vjerojatno su tri najpoznatija planinska grebena na Zemlji, i upravo po njima idu najglasovitiji smjerovi prema vrhu svijeta. Legendarni George Mallory pokušavao se 1924. domoći vrha preko sjevernog grebena, i to je platio životom. Edmund Hillary i Tenzing Norgay uspeli su se 1953. na vrh svijeta slijedeći smjer po južnom grebenu.

Stipe Božić jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji je penjao po sva tri smjera. Sa slovenskom ekspedicijom 1979. popeo se na vrh po iznimno teškom zapadnom grebenu. Bio je to prvi uspon po tom, najtežem pravcu, pa je, unatoč brojim pokušajima, otada samo jednom ponovljen.

Drugi Europljanin koji se dvaput popeo na Everest

S makedonskom ekspedicijom iz 1989. dosegnuo je vrh po južnom grebenu i tako postao drugi Europljanin, nakon slavnog Reinholda Messnera, koji se na Everest popeo dva puta. Kasnije, 1996. pratio je Slovenca Davu Karničara u neuspješnom pokušaju uspona preko Sjevernog sedla i spuštanja skijama s vrha svijeta.

Nažalost, svaki od tih uspona pratile su i tragedije; 1979. je prilikom silaska s vrha poginuo njegov prijatelj šerpa Ang Phu, na drugom usponu život je izgubio Stipin penjački partner Dimitar Ilievski.

Stipe Božić u knjizi Tri drame na Everestu živo i precizno rekonstruira svoje najveće penjačke uspjehe, a donosi i dojmljive, potresne priče o tragičnim događajima koji su zauvijek obilježili njegov život.

Nakon što je 1968. završio alpinističku školu u splitskom Planinarskom društvu „Mosor” za vrijeme služenja vojnog roka 1971. godine upoznao je Vikija Grošelja, budućega velikoga slovenskog alpinista i kasnijega penjačkog partnera na mnogim himalajskim usponima. Godine 1975. sudjeluje na ekspediciji u gorju Hindukush u organizaciji PD-a „Mosor”. Tom prilikom popeo se na 7492 m visok Noshaq, ujedno i najviši vrh Afganistana.

Prvi podvig uspon na Noshaq u Afganistanu

„Na put u Afganistan krenuli smo jadnim starim kombijem koji nam se pokvario dvjesto kilometara prije cilja. Unajmili smo stari kamion ali ne bi došli do baznog logora na 4200 metara nadmorske visine da nam nisu pomogli tamošnji stanovnici. Bilo je to vrijeme prije nego je Afganistan okupirao Sovjetski savez pa su naši domaćini bili izuzetno ljubazni“, govorio je Božić pokazujući snimke koje je tada snimio posuđenom kamerom TV Sarajeva.

Za prvi uspon na Everest pripreme su trajale pune tri godine. U Ljubljanu, gdje su se vikendom okupljali alpinisti Božić putovao noćnim vlakom.

„U to vrijeme nije bilo mobitela pa sam poziv da se nađemo na ljubljanskom aerodromu Brnik dobio telegramom. Dok je oprema krenula brodom, mi smo na odredište Katmandu, glavni grad Nepala krenuli avionom. Sa nama je prema Everestu krenulo čak 750 nosača, šerpi koji su bosi u košarama nosili našu opremu. Do prvog logora trebalo nam je 20 dana, a putem smo se toliko zbližili s tim požrtvovnim ljudima koji su nam bili stalno pri ruci. Sa nekima smo se toliko sprijateljili da smo im kasnije pomagali u školovanju djece“, pričao je Božić.

Snimke koje je Stipe Božić napravio tijekom ove ekspedicije su već legendarne. One svjedoče o surovosti planine na kojoj se temperature spuštaju i do minus 40 stupnjeva, pa su pojedinim alpinistima zbog smrzotina amputirani pojedini prsti.

„Kada smo došli do cilja nisam mogao vjerovati da sam se popeo na vrh svijeta. Tu nema mjesta slavlju jer se nakon dokumentiranja treba vratiti, a upravo na povratku strada najveći broj alpinista. To nam je bilo u podsvijesti, pa smo se vraćali oprezno. Na nesreću, u povratku nas je zatekao mrak, noćna mora alpinista. Srećom, ostali smo prisebni, bodrili se i gibali se da ne bi došlo do pothlađivanja te se uspješno uspjeli vratiti“ opisao je svoje prvo osvajanje Mount Everest.

Nakon ovog podviga Božić se nakon doživljenih stresova 'ohladio' od ponavljanja uspona na Everest. Ipak, prihvatio je poziv makedonskih alpinista koji su 1989. krenuli na najveću svjetsku planinu s drugog, južnog grebena.

Legendarne Božićeve snimke i fotografije

„U to vrijeme već smo imali bolju opremu, od prije smo poznavali teren pa je uspon bio brži. Ipak, na povratku nam se desila tragedije. Dimitar Ilievski se brzo spuštao pa smo ga izgubili iz vida. Bili smo uvjereni da ćemo ga naći u logoru ali je nažalost nastradao i nikad nije pronađen.

Odvažni slovenski alpinisti pozvali su 1996. Stipu Božića na novu nevjerojatnu ekspediciju uspona preko trećeg, sjevernog grebena i spuštanja na skijama. Na pripreme su pozvali i Edmunda Hillarya koji im je dao puno savjeta.

„Ovo je bio veliki izazov, posebno nakon što nas je pred ciljem zatekla velika oluja. Vođa ekspedicije Davo Karničar je zbog smrzotina ostao bez nekoliko prsti na rukama pa smo morali odustati. Karničar je bio toliko uporan da je nakon četiri godine prvi na svijetu izveo ovaj nevjerojatni podvig“, zaokružio je Božić svoje priče o Everestu.

Najznačajnije je to što je sve ove, i brojne druge alpinističke podvige Božić detaljno dokumentirao fotografijama, filmom i pričama koje su objavljene i u svjetskim izdanjima, među kojima je najpoznatija „Alpski ratnici“ Bernardette McDonalds.

Koliko je to važno pokazao je na primjeru najvećeg hrvatskog pustolova Mate Šimunovića koji je putujući od 1928. do 1947. pješice, na biciklu i malom jedrilicom prešao 360 tisuća kilometara, obišavši 70 država na pet kontinenata. Gotovo nitko nije vjerovao u njegove priče, čak je bio i zatvaran. Na sreću nakon njegove smrti 1969. prikupljani su njegovi sačuvani zapisi i fotografije, pa su njegovi Vrgorčani Drago Glamuzina i Stipe Božić priredili knjigu „Mate Svjetski“ u kojoj su opisani podvozi ovog velikog avanturista.