Za svoje romane inspiraciju je pronašao u Rovinju, jedan je doživio i filmsku adaptaciju

Susreti književnika Šoljanovi dani, koji se od 1996. održavaju u Rovinju, ovu godinu su dosegli 30. izdanje, postavši jedno od najstarijih i najpostojanijih književnih manifestacija u Hrvatskoj. I ove godine trodnevni susreti su uključili radionice, predstavljanje knjiga, koncert i druga događanja.

Ovogodišnji Šoljanovi dani započeli su u petak u rovinjskoj Gradskoj knjižnici „Matija Vlačić Ilirik“, gdje su izvedeni igrokaz i radionica za djecu osnovnih škola prema priči Antuna Šoljana „Papuančeve papuče“ iz knjige „Ovo i druga mora“. U knjižnici Srednje škole Zvane Črnje predstavljen je završni rad filmske radionice rovinjskih srednjoškolaca na temu „Kraj književnosti“ koju su vodili Eric Ušić, Michele Bulešić, Marino i Teo Morosin.

„Kazalište“ Borisa Senkera

U večernjim satima u Multimedijalnom centru priređen je književno-teatarski susret naslovljen „Kazalište“ Borisa Senkera. S uvaženim hrvatskim teatrologom, kazališnim kritičarem, leksikografom, književnikom i prevoditeljem, akademikom Borisom Senkerom razgovarali su Tomislav Brlek, Lada Čale Feldman i Ivica Matičević, a songove je izvodila Petra B. Blašković.

Subotnji program započeo je polaganjem vijenca na spomen-ploču na kući Antuna Šoljana. Potom je u Multimedijalnom centru održan književno-znanstveni kolokvij pod naslovom „Kraj književnosti – aspekti promjena“.

Voditelj i uvodničar kolokvija je bio Ivica Matičević. Sudjelovali su Antun Pavešković, Tomislav Brlek, Jasmina Vojvodić, Tvrtko Vuković, Tea Rogić Musa, Dubravka Crnojević Carić, Lada Žigo Španić, Slaven Jurić, Sven Kezele, Jakob Filić, Pavle Bonča, Tihomir Glowatzky i Magdalena Dyras.

Autori eseja razmatrali su sve češće pitanje i dileme nalazi li se književnost pred kraj. Ivica Matičević je istaknuo kako je riječ o pogrešno postavljenoj dilemi:

Kraj književnosti – aspekti promjena

„Ako govorimo znanstveno i fenomenološki, prije je riječ o radikalnoj transformaciji koja zadire u samu srž recepcije teksta“, rekao je Matičević, naglasivši da književnost više nije ograničena na tišinu i izolaciju čitanja. Danas se, dodao je, ona seli u nove medijske prostore – postaje interaktivna, multimedijalna i prisutna „u uhu i na ulici“, a ne samo na papiru.

U nastavku susreta predstavljene su knjige objavljene u biblioteci Mala knjižnica DHK. Među njima su zbirka eseja Borisa Senkera „Književnici i kazalištarci“ (2025.) i knjiga poezije S. S. Kranjčevića „Rukopis svijeta, Izabrane pjesme“, koju je priredio Tomislav Brlek (2025.). O knjigama su govorili Boris Senker, Tomislav Brlek, Antun Pavešković i Ivica Matičević.

U večernjim satima u Kazalištu „Antonio Gandusio“ priređen je koncert dua Ernst Reijseger i Mario Forte. Svjetski poznati glazbenici - violončelist Ernst Reijseger i violinist Mario Forte zajedno istražuju glazbene žanrove od baroka do američkog jazza, a njihova suradnja započela je zahvaljujući Johnu Zornu, poznatom američkom glazbeniku, skladatelju, dirigentu i producentu.

Antun Šoljan je u Rovinju tražio inspiraciju

Autor vizualnog identiteta 30. Dana Antuna Šoljana je Danijel Žeželj, a pokrovitelji programa manifestacije su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Istarska županija, Grad Rovinj i Društvo hrvatskih književnika.

Antun Šoljan (1932. – 1993.), pjesnik, pripovjedač, dramatičar, romanopisac, književni kritičar, esejist, feljtonist, prevoditelj, priređivač antologija, urednik triju značajnih književnih časopisa 1950-ih i 1960-ih (Međutim, Književnik, Krugovi) pripadnik je književnog naraštaja tzv. „krugovaša“, književnika koji su se okupljali uz časopis Krugovi.

Književni mu opus obilježava ironija, topos mladenačke „klape“, mjestimice eskapizam, zatim društveno-moralne preokupacije i angažiranost, ponajprije u dramskom opusu, a kritika ga opisuje i kao „egzistencijalističkog pisca“ te „utopista“, ponajprije zbog vjere u moć književnosti.

Roman i film „Kratki izlet“

Napisao je četiri romana, a najvažnijim se smatra „Kratki izlet“ tiskan 1965. godine. Po njemu je 2017. snimljen film u režiji Igora Bezinovića koji je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji „Bright Future“, a na „domaćem terenu“ na Festivalu u Puli gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gdje je dijelom i snimljen.

Znatan dio Šoljanova opusa nastao je u Rovinju, tako da u pojedinim pjesmama, prozama, a osobito u romanima „Izdajice“, „Kratkom izletu“ i „Drugi ljudi na Mjesecu“ izravno odražava ozračje, lokacije, mediteranska prizorišta i zbivališta radnja smještenih u istarski, uglavnom primorsko-urbani, a dijelom i ruralni prostor.

Na moru se dešava i radnja filma „Luka“ o inženjeru Slobodanu Despotu koji se s entuzijazmom vraća u rodno mjesto Murvica gdje bi se trebala graditi luka, ali se njegov životni projekt gubi u bespućima birokracije. Roman objavljen 1973. godine imao je disidentski prizvuk, a 1992., godinu dana prije smrti Antuna Šoljana snimljen je film u režiji Tomislava Radića.

Strast za plovidbom

U Rovinju Šoljan je stekao brojne prijatelje, posebno prema ljubiteljima mora i plovidbe. Sa nekoliko njih, na poticaj poznatog ugostitelja Corrada Pellizzera uputio se na krstarenje 7-metarskim kaićem pretvorenim u jedrenjak sa latinskim jedrom. Cilj im je bio Stari Grad na Hvaru, od kuda potječe obitelj Šoljan.

Srećom, na Kvarneru ih je presrela pomorska policija i zabranila plovidbu „jedrilicom“ znakovitog imena Speranza (Nada). Naime, njihova je argonautska pomorska avantura bila isuviše izazovna za četiri priučena jedriličara. Njima je zabranjena plovidba, a čamac je vraćen u Rovinj željeznicom.

Šoljan međutim nije odustao od jedrenja. Sa nekolicinom prijatelja izgradio je jedrilicu Cementina, nastalu lijevanjem oplate od cementa na izgrađeni trup od željezne mreže. Na ovoj je jedrilici jedrio godinama, sve do svoje prerane smrti.