Video 'Nije se tada odlazilo na more, jedino na Veliku Gospu, ako je bilo lijepo vrijeme'

Damir Karakaš, jedan od najpoznatijih i najpopularnijih hrvatskih književnika predstavio je u rovinjskoj Gradskoj knjižnici Matija Vlačić Ilirik svoj najnoviji roman „Sunčanik“. Predstavljanje je bilo neuobičajeno, bez moderatora, kroz anegdote autora rođenog u ruralnoj Lici.

U opuštenoj atmosferi Karakaš se prisjetio svog djetinjstva u Plaščici kod Brinja gdje se, da bi se opstalo, sve vrtjelo oko poljoprivrede. Od knjiga u kući je postojao samo katekizam. Međutim, Karakaš je bio nadareni đak pa su ga ipak uputili u školu, najprije u Senj, a potom na studij u Zagreb.

„Otac je jedva čekao da dođem na ljetne ferije pa da mu se 'nakon što sam se u Zagrebu izležavao', pridružim u seoskim poslovima. Nije se tada odlazilo na more, jedino na Veliku Gospu, ako je bilo lijepo vrijeme. Ipak, s nostalgijom se sjećam kolinja i pečenja rakije oko čega su se okupljali svi suseljani. Danas moje rodno selo ima tek tri stanovnika i još je uvijek bez internetskog signala. Opet, nikad nije bilo zelenije pa volim skočiti dolje, sam ili s društvom“, priča Karakaš.

Vrstan harmonikaš i crtač

Čime se bavio za svog dugogodišnjeg boravka n Parizu i Bordeauxu pokazao je zasviravši na harmonici. Iako je riječ o običnom Hohneru, harmonici koja služi za učenje u nižim glazbenim školama, Karakaš je pokazao kako barata instrumentom koji je uz tamburicu dangubicu najpopularniji u Lici. Svirao je Beethovena, ali i pjesme koje se izvode u ličkim krčmama.

„U Parizu sam svirao sa bendovima na ulici. Ne na Montmartreu gdje se skupljaju šminkeri, već u prometnim ulicama gdje prolazi velik broj ljudi. Svirali smo kvalitetnu glazbu i od toga mogli preživjeti. Imao sam urođeni instinkt i nikad nisam upao u opasne situacije, ni tamo ni u Zagrebu, gdje je sve više mangupa“, ispričao je Damir Karakaš.

Na konstataciju njegovih čitateljica da bolje priča nego piše jer su mu rečenice opore rekao je da je i pričati naporno, ali je pisanje prava muka jer je teško stalno nalaziti inspiracije. To je i razlog što sporo piše i izdaje nova djela prosječno svake tri godine.

Od pisanja u Hrvatskoj je teško preživjeti

„Malo smo tržište i od pisanje je teško preživjeti. Imam sreću što se moje knjige izdaju u SAD-u, Njemačkoj i Španjolskoj. Nedavno, u Njemačkoj sam gostovao na jednoj književnoj večeri na kojoj se upad naplaćivao 50 eura i sala je bila puna. Kod nas takve novce mogu zaraditi samo stand up komičari“, konstatirao je Karakaš, za crtanja Ličanina kojim je pokazao još jedan urođeni talent.

Kad je riječ o novom romanu „Sunčanik“ Karakaš je rekao da sud o njemu prepušta čitateljima. Novi roman jednog od najvažnijih glasova suvremene hrvatske književnosti i dobitnika niza književnih nagrada donosi slojevitu, lirsku priču koja je istovremeno nježna i gruba. U središtu radnje nalazi se putovanje djeda i unuka, njihova potraga za vragom i pitanje postoji li on uopće. Hodajući kroz zadivljujuću prirodu, susreću neobične događaje i osebujne ljude, gradeći pritom duboku međusobnu povezanost i bliskost.

O novom Karakaševu romanu Ivica Đikić je u Jutarnjem listu napisao: „Kad tražimo zlo, treba ići među ljude. Zlo je u čovjeku, ne u vragu. Nisam dugo čitao tako nešto u hrvatskoj književnosti. Remek-djelo!“.

Dobitnik brojnih naših i svjetskih nagrada

Damir Karakaš, rođen 1967. godine u Plašćici kod Brinja u Lici, autor je četrnaest knjiga, a njegova su djela prevedena na brojne jezike te prepoznata i nagrađivana u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je niza uglednih nagrada, među kojima su Premio ITAS, nagrada engleskog PEN-a, Fric, Meša Selimović, T-Portal i Petar Kočić. Njegova književnost istražuje teme zla, straha, tišine i naslijeđa – ne nudeći jednostavne odgovore, već duboko razumijevanje.

Po njegovim djelima snimaju se filmovi i izvode kazališne predstave, a roman „Proslava“ postigao je značajan međunarodni uspjeh. Karakašev stil kritika opisuje kao precizan i snažan, često ga uspoređujući s velikim imenima svjetske književnosti. I ovaj put Karakaš je prkoseći baroknom horizontu očekivanja suvremene publike, isporučio najljepši komad minimalističke estetike.