Istarski vinar niže velike uspjehe! Turisti mu se već godinama rado vraćaju, a on i dalje ostaje skroman

U okolici Vižinade, gdje se posljednjih godina podižu neke od najambicioznijih i arhitektonski najdojmljivijih vinarija u Istri, postoji i jedna posve drugačija priča nagrađena Decanterom. Na svega nekoliko minuta od raskošnih vinskih zdanja, gotovo skrivena u svakodnevici sela, nalazi se imanje malog vinara Bruna Ferenaca, piše Barbara Ban za Jutarnji list.

Dočekuje vas mala rustikalna i šarmantna kušaonica u kojoj sve ima svoju priču. Pod pod nogama kod neizostavnog kamina blago škripi jer je složen od dasaka stare obiteljske bačve, one koja je nekada bila središte života jedne familije. Upravo iz takvog prostora dolaze vina Bruna Ferenaca, vinara koji bez velike buke osvaja velika priznanja. Nova priznanja, kaže, uvijek negdje čekaju, ali 2025. ostaje godina koja se pamti. Čim je prvi put poslao vino na Decanter World Wine Awards stiglo je zlato za njegovu malvaziju. Bez kalkulacija, bez velikih planova, samo vino koje je pustio da govori.

U isto vrijeme Hrvatska iz godine u godinu osvaja sve više odličja na tom londonskom natjecanju, a Istra se sve jasnije profilira kao regija vrhunskih bijelih vina. Ovoga puta istarski vinari osvojili su 104 medalje, a od ukupno 14 hrvatskih zlata njih pet pripalo je malvazijama iz Istre. Među njima je i Malvazija Istarska Bruno Ferenac 2023., uz vina Bernobića, Kozlovića, Frankovića i Fakina. Bruno o svemu tome govori jednostavno, gotovo nehajno, kao da se radi o svakodnevici, a ne velikom vinskom priznanju.

"Poslao sam Malvaziju 2023. ali ja je uvijek pustim da malo odleži u boci prije nego ide van. Nisam puno razmišljao oko toga, poslao sam jedno vino i ispalo je zlato. Prije sam više slao crna vina, bio sam šampion s mladim teranom i osvajao zlata na Vinistri. Danas više šaljem bijela vina, ali ne idem puno po natjecanjima, držim se svoga i ne jurim za tim", rekao je ovaj skroman vinar težačkih ruku.

Njegova vinarija doista funkcionira kao gotovo samostalna priča, a Bruno zapravo funkcionira gotovo kao "one man band" u svojoj vinariji. Zadužen je apsolutno za sve. Sve je počelo ozbiljnije 2006. godine kada je odlučio razviti vlastitu proizvodnju napustivši posao konobara u velikoj turističkoj firmi na obali, iako je, kako kaže, u vinogradu od malena. Danas obrađuje oko dvanaest hektara vinograda u okolici sela Ferenci i proizvodi oko dvadeset tisuća litara vina godišnje. Malvazija čini većinu, gotovo sedamdeset posto, dok ostatak otpada na teran, merlot, muškat i cuvée u kojem spaja nekoliko crnih sorti.

"Sve sam radio sam, od sadnje vinograda do podruma. Uzeo bih nekoga da pomogne kad treba, ali to je više prijateljski nego ozbiljan posao. Nisam htio ići na veliko, držim količinu koju mogu kontrolirati. Malo sam povećao kroz godine, ali ne želim više, ovako mi je dobro i mogu paziti na svako vino kako treba", dodao je.

U njegovu podrumu stvari su jednako jednostavne kao i u vinogradu, ali iza te jednostavnosti stoji jasno iskustvo i odluka što želi raditi, a što ne. Bijela vina drži svježima, bez dugih maceracija i bez stilskih eksperimenata.

Čitav tekst pročitajte OVDJE.