Talijanska srednja škola Rovinj dobila ime po profesoru Antoniju Bormeu, najistaknutijoj osobi Talijanske unije

Talijanska srednja škola Rovinj objavila je službenu promjenu imena u Talijanska srednja škola Antonio Borme, čime je obilježena značajna prekretnica u povijesti škole i lokalne Talijanske nacionalne zajednice.

Odluka, koju su odobrila upravna tijela škole i ratificirala nadležna tijela, predstavlja ne samo formalnu promjenu, već i početak nove faze u obrazovnom putu škole, jačajući njezin identitet povezivanjem s imenom osobe koja je ostavila dubok trag u povijesti rovinjske zajednice.

Izbor imena proizlazi iz dugogodišnje želje da se oda počast nasljeđu profesora Antonija Bormea (1921.-1992.), vodeće osobe talijanske manjine u Jugoslaviji i Hrvatskoj. Prvi ravnatelj Talijanske srednje škole, osnovane 1946. godine u Rovinju, Borme se pamti kao vizionarski pedagog, rigorozni intelektualac i vodilja generacijama učenika i učitelja.

Od 1953. do 1974. bio je predsjednik Talijanske unije

Za rovinjsku Talijansku srednju školu Antonio Borme međutim nije bio samo prvi ravnatelj, već i primjer moralnog integriteta i pedagoške predanosti. Rođen u Trstu 20. siječnja 1921., Antonio Borme diplomirao je na Sveučilištu u Padovi 1943.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata obnašao je istaknute dužnosti unutar talijanske zajednice. Godine 1945. imenovan je savjetnikom za obrazovanje i kulturu Narodnooslobodilačkog odbora Rovinja i postao je ravnatelj Talijanske srednje škole u Rovinju, dužnost koju je obnašao do umirovljenja 1978. Od 1946. do 1952. bio je inspektor talijanskih škola u Zoni B Slobodnog teritorija Trsta.

U Talijansku uniju Istre i Rijeke (TUIR) izabran je 1948. godine. Kasnije je imenovan predsjednikom a Školskog povjerenstva. Od 1953., pa sve do 1974. godine bio je predsjednik Unije. Godine 1961. pridonio je osnivanju Odsjeka za talijanistiku na Pedagoškom fakultetu u Puli, gdje je predavao do 1982.

Nastradao 1974. u političkim čistkama, a 1991. postao prvi čelnik Talijanske unije nakon raspada Jugoslavije

Godine 1974., nakon sloma Hrvatskog proljeća kao protuteža smijenjen je s vodstva Unije i izbačen je i iz Saveza komunista. Stvarni razlog bila su njegova nastojanja da obrani autonomiju TUIR-a, dvojezičnost i širenje prava talijanske nacionalne zajednice u Istri i Rijeci.

Od 1988. ponovno sudjeluje u društvenom i političkom životu talijanske manjine. Kao jedan od pokretača reformske Skupine ’88 bio je jedan od utemeljitelja Pokreta za konstituantu i pridonio procesu demokratske obnove, koji je doveo do nastanka nove Talijanske unije (Unione Italiana). Nakon prvih slobodnih i demokratskih izbora za predstavnička tijela talijanske manjine u Hrvatskoj i Sloveniji, izabran je 1991. za predsjednika Skupštine te nove organizacije.

Napisao je brojne oglede i studija o dvojezičnosti, školstvu i problematici talijanske zajednice, djelomice sabranih u 3. i 6. sv. biblioteke Etnia rovinjskoga Centra za povijesna istraživanja. Autor je udžbenik Grammatica della lingua italiana, koji je 2003. objavljen u petom izdanju.