Gino Paoli je bio veliki prijatelj Arsena Dedića, a po majci je bio Puležan

Dan nakon svog 92. rođendana, 24. ožujka u Genovi je preminuo Gino Paoli, jedan od najvećih talijanskih kantautora. Autor je nekoliko klasika talijanske glazbe, poput "Il cielo in una stanza", "Che cosa c'è", "Senza fine", "Sapore di sale", "La gatta", "Una lunga storia d'amore" i "Quattro amici", s kojom je bio pobjednik Festivalbara.

Rođen je u Monfalconeu 23. ožujka 1934. godine ali se sa samo nekoliko mjeseci s obitelji seli u Genovu. Tijekom 1960-ih i 1970-ih, uz Luigija Tenca, Sergija Endriga, Fabrizija De Andréa i Bruna Lauzija jedan je od istaknutijih kantautora genoveške škole.

S Luigijem Tencom oformio je svoju prvu grupu "I Diavoli del Rock". U Genovi je surađivao i s drugim glazbenicima kao što su bili Umberto Bindi, Joe Sentieri, Giorgio Calabrese te braća Gian Franco i Gian Piero Reverberi.

Istaknuti kantautor poznate genoveške škole

Svoj debitantski album, jednostavno nazvan "Gino Paoli", izdao je 1961. godine. Tijekom karijere izdao je više od 40 albuma. Autor je brojnih pjesama koje su izveli drugi izvođači. Na početku karijere posebice je surađivao s Minom i Ornellom Vanoni, a kasnije je pisao i za Claudija Villu, Luigija Tenca, Giannija Morandija, Patty Pravo i mnoge druge.

Bavio se i politikom, 1987. postaje zastupnik Komunističke partije u talijanskom Parlamentu. Politiku napušta 1992. godine nakon čega se posve posvećuje glazbi. Posljednji pripadnik genoveške škole aktivno se bavio glazbom i u poznim godinama. Tako je 2023. sudjelovao u izdanju albuma "Etiliko Romantiko" prijatelja, španjolskog umjetnika Tonina Carotonae. S njim je izveo remake skladbe "Il cielo in una stanza".

Iz veze s glumicom Stefanijom Sandrelli dobio je kćer Amandu koja je također glumica. Od 1991. godine bio je u braku s Paolom Penzo, koja je napisala nekoliko njegovih skladbi. U njihovom braku rođena su tri sina Nicolò, Tommaso i Francesco.

Pola Istrijan, pola Toskanac

Paoli je veliki utjecaj imao na stvaralaštvo hrvatskog glazbenika Arsena Dedića s kojim je bio prijatelj s kojim je nekoliko pute nastupio. Međutim, malo je ljudi koji znaju da je Gino Paoli napola Puležan. Njegova majka Caterina Rossi, poznatija kao Rina, rođena je u Poli za vrijeme Austro-Ugarske.

Nakon što je upoznala svog supruga Alda Paolija, toskanskog inženjera, preselili su se u Monfalcone, gdje je rođen Gino. Aldo Paoli je radio u brodogradilištu u Monfalconeu, a obitelj se zbog njegovog posla preselila u Genovu.

Tako je Gino Paoli, pola Istrijan, pola Toskanac, odrastao u Genovi. I ne samo tu, tu se formirao kao čovjek i umjetnik. Na to je na Facebook grupi "Nati a Rovigno e suoi simpatizzanti", koja ima pet tisuća članova, podsjetio Guido Matteo Brunelli, sin poznatog rovinjskog ugostitelja i sportaša Silvija Brunellija koji živi u Italiji.

Ginova majka Rina bila njegov emotivni kompas

Svojim prijateljima Gino Paoli je govorio da mu je majka Rina bila emotivni kompas. Ako ga je otac, toskanski inženjer kaznio, Rina ga je tješila i poticala razvoj njegovog talenta za poeziju i glazbu.

Majčina tuga za zavičajem duboko se dojmila Gina Paolija i u njegove malankoličke tekstove. Gino je često pisao o tome kako se kod njegove kuće udisalo ozračje izgnanstva.

Od majke je slušao o stricu koji je nastradao u ratu, rođacima koji su napustili Pulu, njihovim osjećajima da odlaskom gube tlo pod nogama. Rina je tu težinu nosila s ekstremnim dostojanstvom, nastavila je kuhati istarska jela i govoriti pulsko venetski dijalekt koji je Gino smatrao svojim materinskim jezikom.

Književni i glazbeni kritičari koji su dobro poznavali Gina Paolija isticali su da su te životne okolnosti na raskrižju povijesti duboko utjecale na njegove tekstove i glazbu. Bez poticaja njegove majke, njenih osjećaja gubitka i pripadnosti, možda ne bismo imali dubinu pojedinih pjesama.

U svojem postu Guido Matteo Brunelli je napisao da sjećanje na porijeklo Gina Paolija znači odavanje počasti ne samo velikom umjetniku, već i sjećanje na tisuće istarskih obitelji koje su, poput Rinine, nosile bol granice koja dijeli, ali i snagu korijena koji se ne može slomiti.