Stigli iz Amerike i odmah se zaljubili u Istru: 'Sad živimo puno jednostavnije, baš uživamo’

Anita (61) i Chris Wickers (59) preselili su se iz Amerike u Istru u prosincu 2025. godine. Ono što je u početku izgledalo kao privremena avantura, ubrzo je počelo poprimati osjećaj povratka kući i vlastitim korijenima, piše Net.hr.

Kad su tijekom pandemije prvi put posjetili Hrvatsku, odmah su se zaljubili u zemlju, no ono što nisu očekivali bilo je to da Anitu za ove krajeve veže povijest. Otkrila je da je njezin pradjed rođen u Zlobinu, a u Ameriku je otišao u potrazi za boljim životom. Danas Anita ima hrvatsko državljanstvo i sa suprugom živi u Poreču.

Anita i Chris Wickers su za Net.hr ispričali svoju priču - kako je Anita saznala da ima hrvatske korijene, zašto su se preselili u Istru i kako su se prilagodili istarskom načinu života.

Otkrivanje hrvatskih korijena

Njihova povezanost s Hrvatskom započela je sasvim neočekivano, tijekom odmora neposredno prije pandemije COVID-a. Anita i Chris otputovali su u Dubrovnik, uzbuđeni što će istražiti povijesni grad. No već tijekom vožnje od zračne luke dogodilo se nešto što tada nisu mogli objasniti.

"Taksist se iznenada okrenuo i pitao me odakle je moja obitelj u Hrvatskoj. Nasmijala sam se i rekla mu da nisam Hrvatica, ali on me pogledao i rekao: 'Jesi. Vidim ti to na licu. Tvoji su sa sjevera'", prisjeća se Anita.

Ta je rečenica ostala u njezinim mislima dugo nakon povratka kući. Anita ističe da ju je po povratku u Sjedinjene Države znatiželja potaknula da detaljnije istraži obiteljsku povijest. Istraživanjem rodoslovlja i DNK analizom otkrila je neočekivano: njezin pradjed Josip rođen je u Zlobinu, malom selu na sjeveru Hrvatske. Navodi da je u vrijeme njegova rođenja 1896. godine Hrvatska bila dio Austro-Ugarske Monarhije. Poput mnogih mladića iz tog kraja koji su tražili bolji život, Josip je napustio dom i s bratom emigrirao u Ameriku. Na kraju je pronašao posao u rudnicima srebra u Novom Meksiku.

"Plan mu je oduvijek bio da se jednog dana vrati kući, ali to se nikada nije dogodilo", objašnjava Anita.

Godine 1925., sa samo 29 godina, Josip je poginuo u rudarskoj nesreći. Njegov san o povratku u domovinu time je zauvijek prekinut, a kroz naraštaje su se sjećanja na njegove hrvatske korijene postupno izgubila.

"To je saznanje za mene bilo vrlo emotivno. Imala sam osjećaj kao da sam pronašla dio sebe koji je nedostajao. Odjednom Hrvatska više nije bila samo destinacija za odmor - postala je dio moje obiteljske povijesti", kaže Anita.

Dobivanje hrvatskog državljanstva 

Potaknuta tim otkrićem, Anita je započela postupak dobivanja hrvatskog državljanstva putem hrvatskog konzulata. Proces je trajao gotovo četiri godine, a kada joj je državljanstvo napokon odobreno, supružnici su odlučili napraviti hrabar korak i preseliti se u Hrvatsku.

"Imala sam osjećaj kao da dovršavam putovanje koje moj pradjed nije imao priliku završiti, više od sto godina kasnije", dodaje.

Nakon nekoliko posjeta Hrvatskoj, u prosincu 2025. preselili su se u Istru. Za početak su odabrali šestomjesečni najam, ne znajući hoće li ostati dugoročno, ali s jasnom željom da iskuse svakodnevicu ondje, a ne samo kratki posjet. Trenutačno razgovaraju s agentima za nekretnine i razmatraju različite mogućnosti — produženje najma, preseljenje u drugi stan ili čak kupnju vlastitog doma.

Američki bračni par ima još jednu veliku želju - posjetiti rodnu kuću koju je Josip napustio prije više od sto godina. Istraživanjem na internetu i putem satelitskih karata pronašli su kamenu kuću u Zlobinu za koju vjeruju da je bila njegov dom. Nadaju se da će uskoro posjetiti selo i ondje položiti cvijeće u njegovu čast.

"Važno mi je odati mu počast. Da on nije krenuo na put u Ameriku, mi danas ne bismo bili ovdje", kaže Anita.

Preseljenje u Poreč

Od samog dolaska doživjeli su gostoljubivost Istrana. Chris se prisjeća iskustva zbog kojeg su se osjećali kao da su kod kuće.

"Vratili smo se u mali obiteljski restoran koji smo posjetili godinu dana ranije. Konobarica nas je odmah prepoznala i čak se sjetila dijelova našeg prethodnog razgovora. Sada nas svaki put pozdravi imenom kad prođemo. Takvi trenuci čine svakodnevicu osobnom, na način koji se često izgubi u većim gradovima", priča Chris.

Brzo su prihvatili istarski način života. Svježa, lokalna hrana postala je jedan od njihovih omiljenih aspekata života u Hrvatskoj. Jednostavni obroci — riba s gradela, domaće maslinovo ulje, svježi kruh, regionalni sirevi i istarska vina - često se pretvaraju u male proslave.

Iako još nisu koristili zdravstvene usluge, kažu da su čuli kako su troškovi zdravstvene skrbi u Hrvatskoj znatno niži nego u SAD-u, čak i pri plaćanju privatnih usluga u usporedbi s onima u Americi.

Chris, koji je u SAD-u radio kao broker komercijalnog osiguranja, i dalje radi na daljinu iz Hrvatske. Ta im fleksibilnost omogućuje putovanja i istraživanje zemlje uz financijsku stabilnost.

"Naš svakodnevni život sada je jednostavniji. Jutarnje šetnje uz more, istraživanje starih gradova, otkrivanje malih sela u kojima se čini kao da je vrijeme stalo - to je postalo naša svakodnevica i upravo to život čini vrijednim", kaže Chris za Net.hr.