'(Post)koronske priče' Vanese Begić: jezgrovito, poučno i duhovito štivo o teškim vremenima

U Gradskoj knjižnici Labin 16. ožujka predstavljena je knjiga „(Post)koronske priče“ Vanese Begić, pulske novinarke, književnice, književne kritičarske i prevoditeljice.

Uvodnu riječ dala je ravnateljica knjižnice Silvija Fiamengo. Naglasila je da ovim predstavljanjem labinska knjižnica počinje program obilježavanjem Tjedna istarskih knjižnica, koji će trajati do 21. ožujka.

„Ovogodišnji, osmi TIK, nosi naslov 'Knjiga za lijek' naglašavajući ono što književnost često jest, a to je prostor razmjene, pronalaženja, prepoznavanja, svojevrsna terapija. Postkoronske priče zbirka su duhovitih, ali promišljivih zapisa nastalih u ta vrlo izazovna vremena, tijekom pandemijskih vremena“, rekla je Fiamengo.

Uz autoricu, o knjizi je govorila nakladnica Šura Dumanić iz opatijske nakladničke kuće ShuraPublikacije. 

„Ja ću kao izdavač reći da je ovo moja prva suradnja s Vanessom i da je bila tako dobra i tako uspješna. Ja kao da sam otkrila Istru! U Istri sam non- stop, ali s Vanesom je Istra drugačija, bogatija, puna je ljudi koji vole riječ, koji vole umjetnost. Nekako je i mene zapljusnula ta energija, pa sam dobila želju da nakon Pule, u kojoj je promocija knjige bila fantastična, odemo u još neki grad. Evo, Labin je sad prvi na redu“, rekla je Dumanić.

A o samoj knjizi naglasila je: „Vanesa piše na anegdotalan način, pa se i tako teška tema kao što je epidemija lakše probavi. Ona događaj povezuje s nekim drugim događajem, ide u reminiscencije, širi priču na ljude i tako plete zanimljiv tekst na kojega se možete dva-tri puta vraćati. To su kolumne kratke, jezgrovite, poučne i duhovite. Kud ćeš ljepše?“

Begić kaže da ju je na pisanje priča potaknula kolegica novinarka Lara Bagar. Trebalo je to biti devetnaest priča po uzoru na Covid 19, ali u konačnici ih se skupilo četrdeset.

„Priče sam počela pisati u proljeće 2020. godine, kada je nastupio lockdown. Meni, novinarki u kulturi, koja je petkom i svetkom po zbivanjima, život se totalno preokrenuo. Odjednom sam se našla među četiri zida. Najprije ti je fora raditi od kuće u pidžami, ali onda ti dojadi.

Počela sam pisati na svom Facebooku priče o svojim promišljanjima i razmišljanjima i o tome kao se tim trenucima osjećam. Priče su to o mikrokozmosima koji su ujedno makrokozmosi, o mjestima gdje se gubi granica između osobnog, privatnog i skupnog. Pisala sam nešto da nas nasmije, da bude humor, makar i crni humor“, rekla je autorica.

Reakcije na Facebooku su bile izvrsne i tu ju je ohrabrilo da priče, takve kakve jesu, bez dotjerivanja, objavi u knjizi.  

„Čitam dosta suvremenu hrvatsku prozu i jako sam kritična prema svojim tekstovima. Ali, pomislila sam, i neki renomirani pisci imaju i nešto što nije uvijek tako uspješno. Pokušaj i neka to bude neki poticaj za druge da se okuraže pisati i objaviti“, rekla je Vanesa Begić.